Autor: Dijana Jurasić
Objavljeno: 04.05.2013 9:00

'Pobijedio sam T-HT, a nisam imao ni advokata'

Presuda: Operatori smiju naplatiti samo usluge koje su pružili, ne i one nakon raskida pretplate bez obzira na ugovor

"Platio sam im svoj dug, koji nikad nisam osporavao, ali nisam želio plaćati pretplatu i nakon što su me isključili iz mreže"

Ferdinand Major, bivši paraolimpijski reprezentativac u plivanju, sada trener hrvatske reprezentacije plivača s invaliditetom, uspio je na sudu sam, bez pomoći odvjetnika, pravomoćno dobiti spor protiv HT-a, koji je važan ne samo za njega nego i za sve građane. Iz te izuzetno značajne presude zagrebačke sutkinje Jasenke Šojat, a koja je sada postala pravomoćna, proizlazi da telefonski i mobilni operatori smiju građanima naplaćivati samo usluge koje su im pružili, ali nemaju pravo tražiti od građana koji su potpisali ugovor s njima na 12 ili 24 mjeseca da im plate pretplatu dokad je ugovor trebao trajati ako je građanin ili operator u međuvremenu raskinuo pretplatnički odnos.
Ova presuda, u kojoj se sutkinja Šojat pozvala na Zakon o zaštiti potrošača koji građane štiti od nepoštenih odredaba, poruka je operatorima da im sam potpis građana na ugovoru ne jamči da će moći naplatiti baš sve što su naveli u ugovoru ako su ugovorne odredbe nepoštene, pa time i ništetne. Kako ulazimo u Europsku uniju, koja i te kako vodi računa o zaštiti svojih građana potrošača, jasno je da će svi oni koji pružaju usluge građanima, mobilne, kreditne ili neke druge, morati povesti računa jesu li odredbe ugovorene s građanima poštene.
HT je potkraj prosinca 2002. s Majorom sklopio Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa za mobitel na godinu dana u tarifi Trend, prema kojoj je Major HT-u trebao plaćati mjesečnu naknadu od 56 kuna. Major je 8. travnja 2004. podnio zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa na još godinu dana. No, račune za svibanj, lipanj i srpanj te godine, koji nisu bili predmet tužbe, nije platio u roku, a ni nakon opomene, pa je HT u skladu s Općim uvjetima poslovanja 19. kolovoza 2004. privremeno isključio sim karticu Majoru. Kako ni u dodatnih mjesec dana Major nije podmirio dug, HT je s njim raskinuo pretplatnički odnos krajem rujna 2004. No, iako je ugovor raskinut, HT je Majoru ispostavio račune za pretplatu i za budućih sedam mjeseci – dokad je jednogodišnji ugovor trebao trajati. U zagrebačkoj Palači pravde HT je podnio ovršni prijedlog protiv Majora “težak” 478 kuna glavnice plus zatezne kamate te je 2005. bilo doneseno i rješenje o ovrsi protiv Majora. No Major je uložio prigovor na ovrhu, pozvao se na Zakon o zaštiti potrošača ističući da HT traži od njega novac za usluge koje mu nije pružio, pa je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i spor je nastavljen na sudu.
– Nikad mi nije bila namjera da ne platim račun za mobitel, ono što sam potrošio. U to vrijeme sam bio u inozemstvu i kad sam se vratio, otišao sam u HT i molio ih da dug platim na tri rate jer sam tada bio student i radio sam honorarno. Na moju zamolbu u HT-u mi nisu ništa odgovorili, nego su mi poslali prvu, pa drugu opomenu i isključili me iz mreže. Platio sam im dug, koji nikad nisam osporavao, ali nisam im želio plaćati pretplatu za uslugu koju mi više nisu pružali, a nakon što su raskinuli ugovor sa mnom. I ja sam s njima potpisao ugovor i mogli su mi zabraniti odlazne pozive, ali ne i dolazne i nisu imali pravo tražiti da im plaćam pretplatu nakon što sam isključen iz mreže, a po ugovoru koji je bio raskinut – kaže Major.
Informirao se dobro o svojim pravima, pozvao se na Zakon o zaštiti potrošača i na sudu se protiv moćnog protivnika uspješno zastupao sam! Major je inače i trener djece s invaliditetom u plivačkom klubu Natator, koji je osnovala uspješna plivačica Ana Sršen.
Sutkinja Šojat je, pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača, odnosno na nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, obrazložila da je u konkretnom ugovoru između Majora i HT-a nepoštena odredba temeljem koje je HT tražio da mu Major plati za usluge koje uopće nije obavio, i to za razdoblje od sedam mjeseci, dokad bi pretplatnički ugovor trebao trajati da nije bio raskinut.
Major je u sudnici naveo i da je bio dužan potpisati ponuđeni ugovor s HT-om o kojem nije bilo pregovaranja, a prema kojem je pretplatnik, ako jednostrano raskine ugovor ili to učini operator zbog krivnje pretplatnika, dužan jednokratno platiti puni iznos svih preostalih mjesečnih naknada za pristup T-mobile mreži, na što se obvezao ugovorom. Major je tražio da HT dostavi dokaze kad je podmirio račune za svibanj, lipanj, srpanj 2004. i kad je dobio opomenu, no HT nije dostavio tu dokumentaciju navevši da ju nema jer je starijeg datuma.

---------- Post added at 13:12 ---------- Previous post was at 13:07 ----------

LJILJANA PAVLINA
Objavljeno 10.05.2013.

"Ja u zatvoru, mobitel u MUP-u, a moram platiti račun od 13.000 kn?!"

Vugreku je mobitel oduzela policija kao dokazno sredstvo još 2006. godine. On ga više nije mogao upotrebljavati, ali VIP ga svejedno tereti da plati račune za obavljene razgovore... Mirko Vugrek (63), precizni mehaničar, oružar i nekadašnji HNS-ov političar iz Novoga Golubovca, poznatiji kao tvorac prve hrvatske strojnice Agram, koju je razvio sa svojim pokojnim ocem imenjakom, te poslije kao junak crnih kronika nakon što je uhićen u MUP-ovoj akciji razbijanja ilegalne proizvodnje, krijumčerenja oružja i droge kodnog imena Okidač, aktualni je akter bizarne priče.

Priča je to o računu za mobitel koji mu je policija oduzela uoči akcije, još 2006. godine, a vraćen mu je tek nedavno, no VIP od njega potražuje gotovo 13.000 kuna na ime neplaćenih računa. Održano je već pet ročišta na Građanskom sudu u Zagrebu, kamate rastu, pa Vugrek procjenjuje da bi “ceh” sada mogao biti oko 16.000 kuna, no spor nikako da se riješi.

Razlog je taj što VIP ne priznaje događaj (boravak od godinu i pol u Remetincu te pohranu mobitela u MUP-u) kao okolnost koja bi mogla imati utjecaj na gašenje prava tužitelja, dakle operatera, za što uporište imaju u članku 373. Zakona o obveznim odnosima, dok obrana pokušava dokazati da se radilo o višoj sili.

Dakle, Vugreku je mobitel oduzet kao dokazno sredstvo, on ga više nije mogao koristiti, do njega se u Remetincu nije moglo lako doći, niti je znao što se događa ‘na slobodi’, no nakon neplaćanja jednog računa od 147 i drugog od 434 kune, VIP raskida s njim ugovor i šalje na njegovu kućnu adresu račun od 5000 kuna, što je bila naknada za prijevremeni raskid ugovora. Ugovor je, dakle, raskinuo operater, dok sam Vugrek to nije mogao učiniti jer je bio u pritvoru, a ništa nije mogao učiniti niti njegov sin kojega je preko odvjetnice opunomoćio za rješavanje nastale zavrzlame.

Sinu je rečeno u VIP-ovoj poslovnici da ugovor može raskinuti samo korisnik usluga osobno, a nisu mu dali ni izlist poziva koji je zatražio pokušavši utvrditi zbog čega je od njegova oca zatraženo plaćanje računa od 5000 kuna. Problem je nastao zbog okolnosti na koje Vugrek nije mogao utjecati, to više što su spomenuta dva računa imala datum dospjeća kada je već bio u pritvoru, a sin ni na koji način nije mogao postići dogovor o privremenoj obustavi ugovorne obveze dok mu otac ne iziđe iz pritvora.

Kako je Vugrek rekao na sudu, sve je to jedna veliki nesporazum jer uz račun od 5000 kuna nije bilo obrazloženo o čemu se radi, operater ne priznaje višu silu, a nije mu jasno ni odakle ugovorna obveza čiji bi ga raskid toliko koštao jer ju je on potpisao 19.11. 2004., a ugovor je raskinut od strane VIP-a 19.09.2006., pa bi ga prema tome trebalo teretiti za svega dvije do tog roka nepodmirene rate.

- Uhićen sam 6. 6. 2006.; kažu da su tri šestice loš znak, pa ću izgleda morati platiti 15.000-16.000 kuna premda usluge nisam koristio jer ih nisam mogao koristiti. Nisam znao je l’ onih prvih 5000 kuna račun koji je možda napravila policija jer je mobitel bio kod njih. Mislio sam da su ga možda koristili da bi ušli nekome u trag – rekao je Vugrek u šali, dok je VIP-ova odvjetnica priznala da je dospjeće dva nepodmirena računa bilo kada je on bio u pritvoru, a obrazloženje za naknadu raskida ugovora je, tvrdi, bilo poslano.

Naknada za raskid je, objasnila je, zbroj neplaćenih mjesečnih ugovorenih naknada, no kako se došlo do tog iznosa, Vugreku nije jasno, jer kaže da ugovor nije produljivao. VIP tvrdi drukčije, no dokumentaciju o produljenju preplatničkog odnosa na još minimalno 730 dana odvjetnica nije imala, pa je sazvano novo ročište na kojem bi ga trebala predočiti sudu.

Ukratko, nejasno je kako je Vugrek mogao produljiti ugovor o pretplatničkom odnosu jer je bio u pritvoru, a istodobno nije mogao učiniti ništa da bi spriječio raskid ugovora od strane VIP-a, zbog istih okolnosti. Datumi, naprosto, pričaju svoju priču: svi dostavljeni zahtjevi za zasnivanje pretplatničkog ugovora datiraju iz 2004., VIP je raskinuo ugovor u rujnu 2006., a ugovor je bio valjan do studenog iste godine, pa bi bilo nelogično da je on produljivan prije isteka tog roka.

Kako bilo, poučak je da se s moćnim kompanijama nije lako boriti jer oni ne priznaju izvanredne okolnosti, višu silu, niti ljudska obrazloženja mogućih situacija, pa je Vugrek odlučio javnosti podastrijeti svoj primjer.

I na koncu, Vugreku je za navodno počinjeno djelo ilegalne proizvodnje oružja te udruživanje radi počinjenje tog djela bilo dosuđeno točno onoliko koliko je bio u pritvoru, dakle godinu i pol, a on i dalje tvrdi da nije bio kriv, pa se zarekao na očevu grobu da nikad više neće u zatvor.

Ocu mu je zatajilo srce nakon upada specijalaca. Novaca za podmirenje duga za korištenje mobitela kojim se nije koristio nema, alternativa je dakle opet zatvor, no po novom i rad za opće dobro, pa se, rekao je, nada da će i njega tretirati kao Čobankovića.