Bljeskalice i oprema za bljeskalice
Odgovori uz citatVANJSKE BLJESKALICE
Današnje vanjske bljeskalice su znanost za sebe. Nešto što kada čovjek primi u ruke nakon što je tek ovladao samim foto aparatom padne mu mrak na oči kada shvati koliko treba znati i oko bljeskalica da bi ih znao pravilno koristiti.
No kada jednom ovlada mogućnostima koje pruža vanjska bljeskalica tu počinje prava zabava.
Kod samog izbora vanjske bljeskalice kod kupnje morati ćete pripaziti na konektore tj. pinove na Hot-shue priključku jer su "mountovi" različiti ovisno o marki aparata, pa čak i o modelu aparata.
Zato preporučam da se prije kupnje zaletite na stranicu proizvođača aparata i pogledate koje su bljeskalice kompatibilne sa Vašim aparatom.
Naravno postoje i nezavisni proizvođači poput Metz-a na čije ćete bljeskalice biti u mogućnosti montirati različite stope ovisno o tome koji aparat imate, no imajte na umu da to nije uvijek 100 posto kompatibilno sa sustavom vašeg aparata pa prije nego li islatite nekoliko svežnjeva novčanica za bljeskalicu isprobajte ju.
Kako je izbor danas poprilično velik a i cijena više nije toliki problem moja preporuka vam je da ne uzimate bljeskalicu ako nema BAR "bounce" i "swivel" mogućnosti, tj. da ima glavu koju ćete moći rotirati kako gore i dolje tako i lijevo i desno. U suprotnom ćete već nakon kratkog vremenskog roka žaliti što niste odabrali neku bolju.
Osim pomične glave mnoge će bljeskalice posjedovati sa prednje strane i senzor jačine bljeska ukoliko ne koristimo mjerenje kroz objektiv TTL-Through the lens (o tome nešto kasnije), kao i pomoćnu malu bljeskalicu za dobljeskavanje prema objektu ako nam je glavni bljesak usmjeren nekamo drugdje. Uz to može posjedovati i lampicu za pomoć AF-sustavu kao i ručne kontrole nad snagom bljeska i modovima u kojima će bljeskalica raditi.
Eto ako vam bljeskalica posjeduje ovo onda imate zaista dobru bljeskalicu.
Jedno od najviše korištenijih svojstava vanjske bljeskalice je usmjeravanje bljeska tako da nam se odbije od neke površine (bočni zid ili strop) i time se bolje rasprši i pruži ravnomjernije osvjetljenje nego li da smo okrenuli bljeskalicu direktno u kadar i slikali gdje bi svjetlost bila tvrda i rapidno slabila sa kvadratom u daljenosti.
Odbijanjem (bouncing-om) svijetlosti od neke površine ćemo omekšati svijetlo i ukloniti one tvrde sjene kao i mnogo bolje osvijetliti cijelu prostoriju.
Jedina kvaka je da bi površina od koju odbijamo bljesak trebala biti svjetla i bjele boje.
Ako je površina tamna i recimo smeđe boje kao npr. lamperija, ona će upiti dobar dio osvjetljanja i polarizirati svjetlost smeđom bojom pa nam balans bjele boje neće odgovarati.
Tada moramo ručno korigirati ekspoziciju i staviti filter na glavu bljeskalice.
Ono što bi svatko trebao znati o bljeskalici prilikom njene kupovine je što znači "Brojka Vodilja" i kakve ona ima veze sa snagom bljeskalice.
Brojka vodilja nam označava koliki otvor blende moramo postaviti na aparatu da bi pravilno eksponirali objekat koji direktno osvjetljavamo na jedan metar od objektiva pri osjetljivosti od 100 ASA.
Dakle što je brojka vodilja veća npr. 54 u odnosu na 32 znači da će nam i otvor blende morati biti manji F54 u odnosu na F32 jer je i bljeskalica jačeg bljeska.
E sad, da i tu ne bude kraj trikovima morate znati da postoje i osim ovih metričkih oznaka i oznake u feet-ima (pa pazite koje gledate), kao i trikovi proizvođača da snagu bljeskalice gledaju na najužem kutu koji bljeskalica obasjava jer je tamo intenzitet najveći naravno ( što je kut osvjetljenja veći to je i intenzitet osvjetljenja manji).
Na nekadašnjim bljeskalicama u doba starih analognih aparata fotograf je morao ručno uskladiti otvor blende i brzinu zatvarača na aparatu sa snagom bljeska kao i kuta pod kojim je usmjerena bljeskalica. To je zahtjevalo iskustvo i osjećaj najviše od svega.
Da bi život bio lakši prizvođači su našli način kako da sinkroniziraju aparat i bljeskalicu tako da se prema mjerenju koje je napravio sam aparat bljeskalica sama prilagođavala.
Takve se bljeskalice nazivaju sistemske bljeskalice.
Prema otvoru blende, osjetljivosti, brzini zatvarača i žarišnoj daljini objektiva se preko TTL procedure podešavaju parametri bljeskalice kao što je snaga i širina kuta bljeska.
Da stvar ne bi bila tako savršena svaki od proizvođača je smislio svoj način komunikacije sa bljeskalicama kao što su i napravili svaki svoje (ne)standardne mountove na koje priključujemo bljeskalice.
Nezavisni proizvođači su za svoje bljeskalice nudili posebne stope da bi im bljeskalice odgovarale raznim tipovima mountova, no da bi ih spriječili u tome priozvođači aparata su uveli nove TTL sustave komunikacije pa se tako zna često zadesiti da neka Canon-ova bljeskalica ne radi dobro na nekim njihovim modelima aparatima dok na ostalima modelima istog proizvođača radi.
Zašto bismo imali jednu kvalitetnu bljeskalicu sa nekoliko stopa što nam je daleko jeftinije, ako možemo ovako kupovati za svaki aparat zasebnu bljeskalicu....ma bajno, zar ne.
Bolje bljeskalice posjeduju ugrađeni zoom motor koji prati žarišnu daljinu objektiva i prema njemu mjenjaju kut tj. širinu snopa svjetlosti.
Tako kod uskih kutova objektiva tj. velikih žarišnih daljina bljeskalica sužava kut i dalje baca svjetlo što je nadasve korisna opcija.
skuplje bljeskalice kao što je Speedlite 580EX za Canon ili Speedlite SB-800 za Nikon bacaju svjetlo i do 30 metara. Ako vam treba još veći doseg morate si uzeti čekićaste bljeskalice.
Zato sam i naveo gore opciju varanja kupca kada kažem da je brojka vodilja reprezentacija intenziteta svjetlosti kod najužeg kuta (hoću reći da ako imamo dvije bljeskalice iste snage, veću brojku vodilju će imati ona koja postigne uži kut snopa a zapravo su iste snage).
Izvorno postao kjs
.gif "respect")
Bookmarks