Spaljeno nebo :(

[pepi_31]

Recite mi molim vas gdje griješim. Prije sam imao Panasonica FZ50 i gledam slike, imam jako malo slika koje imaju spaljeno nebo bez detalja. Sada sa Canonom 1000D, svaka druga,treća slika je spaljenog neba. Sa druge strane opazio sam da postoje neke slike koje imaju predivnu boju neba. Stoga molim znalce da mi kažu gdje je "kvaka"

Model - Canon EOS 1000D
DateTime - 2009:02:15 13:19:01
ExposureTime - 1/160 seconds
FNumber - 6.30
ExposureProgram - Normal program
ISOSpeedRatings - 100
ShutterSpeedValue - 1/166 seconds
ApertureValue - F 6.44
ExposureBiasValue - 0
MeteringMode - Multi-segment
Flash - Flash not fired, compulsory flash mode
FocalLength - 55 mm
CustomRendered - Normal process
ExposureMode - Auto
White Balance - Auto
SceneCaptureType - Standard
Image size - Large
Easy shooting mode - Manual
Digital zoom - None
Contrast - High , +1
Saturation - High , +1
Sharpness - Low , -32769
ISO Value - 32767
Metering mode - Evaluative
Focus type - Auto
Exposure mode - Program
Focal length - 55 - 250 mm (1 mm)
Flash activity - Not fired
Flash details -
Focus mode 2 - 65535
White Balance - Auto
Sequence number - 0
Image Type - Canon EOS 1000D
Firmware Version - Firmware Version 1.0.3

Ovo je exif iz slike, a slika je


Zahvaljujem unaprijed na svakoj pomoći i savjetu.

[Sljaka]

Analiziraj malo ovu sliku. Ekspozicija od 1/160 sekunde uz otvor blende 6.3 propušta dovoljnu količinu svjetla da glavni motiv bude pravilno osvijetljen. Zbog velikog kontrasta između motiva i neba pri toj istoj ekspoziciji od neba stiže prevelika količina svjetla i taj dio fotografije je preeksponiran. Ako smanjiš otvor blende ili/i povećaš brzinu zatvarača izgubit ćeš dio detalja na glavnom motivu, ali ćeš dobiti manje "spaljeno" nebo.
Velike razlike u kontrastu (na koje se naše oko automatski prilagođava) uvijek uzrokuju ili podeksponirani ili preeksponirani dio slike. Samim aparatom nije moguće u takvim situacijama dobiti pravilno osvijetljenu cijelu sliku. Moguć je jedino određeni kompromis, a tu već ovisi o pojedincu koliko će se s kompromisom zadovoljiti.
Na sreću, postoji i nešto što se zove HDR (High Dynamic Range) fotografija. Pisalo se o tome ovdje na forumu. Samo ukratko, naprave se najmanje tri fotografije istog motiva. Jedna podeksponirana (u ovom slučaju, nebo bi bilo pravilno eksponirano, a glavni motiv bi bio pretaman). druga, recimo kompromisna (glavni motiv je "bolje" vidljiv, ali nedostaju detalji u sjeni) i treća preekponirana ( glavni motiv je sad pravilno eksponiran, ali nebo je spaljeno). Velika većina fotoaparata danas omogućava okidanje više slika u nizu uz promjenu otvora blende ili brzine zatvarača tako da nije problem napraviti više slika istog motiva. Idealno bi bilo korištenje stativa, ali i iz ruke mogu ispasti zadovoljavajući rezultati.
Nazive programa za HDR naći ćeš ovdje na forumu.

[Bimbi]

Sljaka je vec poprilicno detaljno objasnio o čemu se ovdje radi.

Samo bih dodao da ne postoji foto aparat (bilo koje vrste ili klase) koji moze parcijalno odmjeriti vrijednosti osvjetljenja i tome prilagoditi parametre fotografiranja, kako bi svi dijelovi kadra bili idealno eksponirani.

Kod kadrova koji u svome sadrzaju imaju velike kontraste, odnosno velike razlike u najtamnijemu i najsvijetlijemu dijelu, jedino rijesenje je kompromis.

Dakle mjerenje ekspozicije i podesavanja otvora blende podesiti na manualno i iste paremetre odmjeriti na mjestu kadra koje je zlatna sredina osvijetljenosti. Ovakav nacin ce dati zadovoljavajuće osvjetljene i pod eksponirane i nad eksponirane dijelove kadra.

Nekada se mozemo voditi i drugom logikom. Ako je odredjeni dio kadra posebno bitan i zelimo ga idealno eksponiranoga (dokumentiranoga) isto mjerenje cemo obaviti na tome dijelu, a sa ostatkom kadra koji (neadekvatno eksponiran) cemo se morati pomiriti.

Za ovakav nacin rada spot mjerenje daje najkvalitetnije rezultate, jer najpreciznije uvjetujemo podrucje na osnovu kojega ce aparat odrediti paremetre fotografiranja.

Tu je i HDR fotografija koju je savjetovao sljaka...vise o tome na sljedecemu linku:

http://cafe.mobil.hr/showthread.php?t=36961

Sugerirao bi i jos dva moguca nacina koja bi mogla uroditi dobrim fotografskim rezultatima. Oba ukljucuju upotrebu "dodatne" opreme.

Prvi je uporaba filtera. Idealni filteri za ublazavanje ovih nezeljanih efekata koje si opisao u slici i rijeci su cirkularni polarizacijski i gradacijski filteri koji dolaze od raznih proizvodjaca i u raznim intenzitetima "zatamnjenja" dijalova kadra. Omogucuju ti upravo to sto trazis (gradacijski filteri), a to je da na taj nacin pozicioniras filter na objektivu da njegova gradirana struktura propusti manje svjetla sa dijela kadra koji je osvijetljeniji. U tome nacinu rada svjetlo mjeris na dijelu fotogarfije ili objektu koje je ispod prosjecno osvjetljen u kadru, a dio koji je osvijetljeniji reguliras filterom. Na taj nacin uz pravilnu uporabu filtera dobivas ili idealno ili priblizno idealno osvijetljenje duz cijeloga kadra. Gradacijski ND filteri dolaze u razlicitim intenzitetima "zatamnjenja" u svome tamnijemu strukturalnome dijelu, a taj faktor "zatamnjenja" najcesce izrazavamo podiokom blende za koji umanje svjetlo u dijelu kadra na koji se primjeni njihov "tamniji" dio (u svome primjeru, svjetlo bi spot izmjetio na građevini, koja je centar kadra, a tamniji bi dio gradacijskoga filtera aplicirao na nebo).

Drugi nacin je uporaba bljeskalice. Tehnika je tzv. dosvijetljivanje kadra. Ovdje ne govorim o gradualnom dosvijetljenju gdje se samo trudimo rijesiti neprirodnih sijena ili sijena koje narusavaju ekspresiju fotografije, vec od dosvijetljenju bljeskalicom citavoga dijela kadra koji je podeksponiran u kadru u odnosu na najsvijetlije dijalove kadra. Naravno da je za ovaj nacin potrebna kvalitetna eksterna bljeskalica, koja raspolaze snagom da bi mogla adekvatno osvijetliti cijeli kadar. Tu valja spomenuti i problem dometa. Na motivu koji si stavio kao primjer ova tehnika sa kvalitetnom bljeskalicno bi dala odlicne razultate, ali na recimo pejsaznim fotografijama ili na bilo kojim fotografijama gdje je osnova kadra udaljenija od 50 ak metara, niti najbolje bljeskalice nece dati rezultata. Nacin rada jest da svjetlost spot izmjeris na najsvijetlijemu dijelu fotografije (kojei je u tome slucaju idealno osvijetljen) a ostatak (tamniji dijelovi) bivaju dosvijetljeni bljeskalicom (u tvome primjeru, svjetlo bi spot izmjerio na nebu, koje bi bilo u tome slucaju idealno osvijetljeno, a bljeskalica bi odradila posao na tamnijim dijelovima fotografije). Dodatni problem koji se ovdje moze javiti jest da bljeskalicu podesite na neadekvatan nacin, pa da radi prevelike snage, odnosno prevelikoga intenziteta osvijetljenja bljeskalicom "spalite fotografiju" odnosno onaj njen dio koji je podeksponiran ili da narusite njenu prostornost time sto cete preosvijetliti i time sa fotografije prakticki ukloniti sve zasijenjene dijelove.

[Bimbi]

Recite mi molim vas gdje griješim. Prije sam imao Panasonica FZ50 i gledam slike, imam jako malo slika koje imaju spaljeno nebo bez detalja.

Sto se ovoga tice...to nema veze sa parametrima fotografiranja. Ovo sto si naveo je iskljucivo do procesiranja fotografije. Vecina ne SLR digitalnih aparata nakon samoga fotografiranja, prilikom provlacenja dobivenih razultata kroz procesor i komprimiranja istih u zeljeni format, zeljene kvalitete, obavlja i odredjeni post procesing. To ukljucuje i kalkulacije osvijetljenja, kontrasta i slicnih parametara koje se zatim pomocu raznih algoritama svode na prosjek, pa software ima mogucnost da podesi kontrast, osvijetljenje, white balance i sl. na razlicite nacine na razlicitim dijelovima fotografije. Dakle, isto ono sto se raznim tehnikama post procesing obrade moze postici uz ponesto ulozenoga truda u Photoshopu, recimo. Na SLR aparatima isto se izbjegava i to je jedan od glavnih razloga sto vecina ljudi koji prijedju na SLR tijela, pritom ne znajuci sto ih ocekuju, biva istim tijelima nezadovoljna, bez obzira na njihovu superiornost kompaktim modelima koje su prije koristili.

[pepi_31]

Sto se ovoga tice...to nema veze sa parametrima fotografiranja. Ovo sto si naveo je iskljucivo do procesiranja fotografije. Vecina ne SLR digitalnih aparata nakon samoga fotografiranja, prilikom provlacenja dobivenih razultata kroz procesor i komprimiranja istih u zeljeni format, zeljene kvalitete, obavlja i odredjeni post procesing. To ukljucuje i kalkulacije osvijetljenja, kontrasta i slicnih parametara koje se zatim pomocu raznih algoritama svode na prosjek, pa software ima mogucnost da podesi kontrast, osvijetljenje, white balance i sl. na razlicite nacine na razlicitim dijelovima fotografije. Dakle, isto ono sto se raznim tehnikama post procesing obrade moze postici uz ponesto ulozenoga truda u Photoshopu, recimo. Na SLR aparatima isto se izbjegava i to je jedan od glavnih razloga sto vecina ljudi koji prijedju na SLR tijela, pritom ne znajuci sto ih ocekuju, biva istim tijelima nezadovoljna, bez obzira na njihovu superiornost kompaktim modelima koje su prije koristili.

Bimbi, svaka ti čast na ovom odgovoru. Kolega Šljaka mi je to detaljno obrazložio, ali se nije osvrnuo na onaj dio u kojem sam spomenuo kompakta

Daleko je od toga da sam ja nezadovoljan slikom koju dobijem iz SLR-a. Uživam fotkati na ISO 800, što je prije bila prava čarolija sa FZ50. No , valjda sam se potajno nadao da ako FZ50 na ISO 100 daje onako čarobne slike, da će sa SLR biti još bolje. Ali vidim da je moja pretpostavka bila pogrešna )
Sada znam da velike greške nema, nego se dapače, potvrdilo da je SLR i kompakt samo u jednoj stvari isti: da su aparati Dalje, svaka sličnost prestaje i fotkanje sa SLR-om je stvarno totalno drugačija logika nego li je sa kompaktom.
Sinoć sam fotkao "Orionovu maglicu"- M42 u RAW formatu na ISO 800 i obradio u stacking programu. Nema šanse da bi onakvu fotku ikada dobio sa FZ50.
Kolega Bimbi, kolega Šljaka, veliko hvala. Moram još puno žganaca pojesti, ali fotkanje ću savladati