ja sam do nedavno živio na volovčici đubre kvart nema šta, nisam isao tamo u školu nit sam imao ekipu tamo tak da sam bio solo. Nisam izlazio tamo ni ništa.. Jednom sam imo neugodnjak kad sam isao na stanicu tramvajsku, kod tržnice me 2 debila počela jebat da šta sam došao tu, da se vratim u svoj kvart (moj kvart je bio centar) oni pričaju kao da sam na Manhattan došao al dobro, nema veze...
I gurnuli oni mene, daj kunu dve, za pljuge mob i te spike... Šiknuo sam jednog u bulju s čelom tak da je lego dolje, drugi je sam promrmljo, ok ok tebe necemo više.. i to je to.. da sam po p.... dobio nabio bi ih opet drugi dan...
sada sam se preselio u kuću gornji stenjevec, kvart je miran i prekrasan i tu je mrak.. na istočni dio grada nebih se nikad vratio....
a živio sam kao dijete i u puli, volim taj grad jako, al se nikad nebi tamo vratio nakon zagreba...
Bez uvrede ostalima, ali moje mišljenje : Zagreb je 70-ih i 80-ih bio puno mirniji, moja je stara setala u 4 ujutro sama iz saloona do kuce, kod Petrove crkve. Koja bi cura to danas napravila??
Sve je počelo 90-ih s masovnim dolascima u Zagreb, svakakve obitelji, skupine, nacionalnosti, vjere i sl. učinile su Zagreb "opasnim" mjestom...
....Zagreb u srcu.....


Odgovori uz citat
Bookmarks