Ajde ekipa, da vidim bavi li se tko se čime u svezi glede i unatoč zdravlja, fizičkog psihičkog i inog.
Eto ja sam se nakon dobrih 15 godina neaktivnosti ponovo odlučio na "zdrav" život ( i dalje pijem pivu ) pa sam počeo trčat ranom zorom na sabajle. Evo nakon mjesec dana sam postigao da istrčim 10 km za sat vremena bez respiratornih prolbema, eto jedino me još malo jebu muskulatorni problemi, ali i to bi trebalo brzo nestat. Uz to kombiniram i pola sata dnevno joga vježbi i lagane vježbe s bučicama. Inače, za sve ovo vrijeme neaktivnosti, jedina aktivnost mi je bila zimsko kupanje u moru. To mi je neka tradicija.

Trčim svaki dan od 7-8 ujutro, nedjeljom odmorim, i sad kad sam nabio kondiciju, već planiram kako bi mogao i na plivanje i na bicikl, jebote, postajem triatlonac
E sad, vidljivo je da me pukla euforija, psihički sam se preporodio, samo me strah da mi ne dopizdi.
Stvar je u tome što nemam neki krajnji cilj. Ne treba mi kondicija za igmanski marš, niti za pohod na Rim nakon što prijeđem Rubikon. Ne treba mi neka mišićna definicija da se kurčim pred trebama na plaži.
Znam da će se sad javit Bluedevil i Zerobravo i počet me zajebavat da mi se više ne diže pa sam popizdio, ali to je samo njihova prljava mašta. Don't say a word, you twisted fucks
Ozbiljno, krajnji cilj mi je da mi to postane sastavni dio života, naravno dok mi posao to dopušta.