HDR (high dinamic range) fotografija

[xlr]

..odnosno HDR Vidio sam dosta takvih fotki i moje prvo pitanje je da li je moguće direktno slikati nekim fotoaparatom HDR fotku?

Našao sam nekih podataka o tome, ali nigdje nisam vidio postoje li neka nepisana pravila o toj metodi.

Dalje, imam neki obični foto (Canon A530). Vidio sam da je za izradu HDR fotke u Photoshopu potrebno napraviti (minimalno ) 3 fotke: jedna sa -3EV, jednu neutralnu i jednu na +3EV. EV je elektronvolt..?
Pitanje: moj foto nema opcija podešavanja tih EV-a, može li se to nekako preko ekspozicije?

[DJ DeVelox]

EV ti je Exposure Value tj. kompenzacija ekspozicije. To imaju čak i mobiteli. Samo dok snimaš probaj ili lijevo/desno ili gore/dolje (s tipkama za kretanje po izborniku), uglavnom vidjet ćeš da slika postaje svjetlija/tamnija i pisat će ti vrijednost EV. Kasnije fotku obradiš u PS-u prema nekom od ovih tutora http://www.good-tutorials.com/search/query/hdr (ima ih sigurno još posvuda na netu...). I to je to. Samu teoriju o HDR-u će vjerujem bolje objasniti Bimbi... Ja toliko nisam upućen u to baš...

[xlr]

EV ti je Exposure Value tj. kompenzacija ekspozicije. To imaju čak i mobiteli.

Aha, to imam (iako nisam znao ćemu služi točno). Uglavnom, kad podesim ekspoziciju i sve, kliknem do pola da fokusira - tada mi pokaže neku brojku, nekad je +1, -1/3 i tako... Mislim da je to to. Ako je, onda je malo nezgodno što moram podesiti neke vrijednosti, okinuti do pola da vidim šta ću dobiti i tako dalje...

Kasnije fotku obradiš u PS-u prema nekom od ovih tutora http://www.good-tutorials.com/search/query/hdr (ima ih sigurno još posvuda na netu...). I to je to. Samu teoriju o HDR-u će vjerujem bolje objasniti Bimbi... Ja toliko nisam upućen u to baš...

Neke tutorijale imam već, ali mene zanima općenito tehnika, ima li nekih pravila ili sl.? Ne sumnjam da će Bimbi nešto napisati, to i čekam

[Bimbi]

..odnosno HDR Vidio sam dosta takvih fotki i moje prvo pitanje je da li je moguće direktno slikati nekim fotoaparatom HDR fotku?

Našao sam nekih podataka o tome, ali nigdje nisam vidio postoje li neka nepisana pravila o toj metodi.

Dalje, imam neki obični foto (Canon A530). Vidio sam da je za izradu HDR fotke u Photoshopu potrebno napraviti (minimalno ) 3 fotke: jedna sa -3EV, jednu neutralnu i jednu na +3EV. EV je elektronvolt..?
Pitanje: moj foto nema opcija podešavanja tih EV-a, može li se to nekako preko ekspozicije?

Metoda o kojoj pricas nije niti jednostavna, a svakako nije niti lako objasnjiva!

Ako te doista zanima sto je HDR fotografija i tehnika fotografiranja, objasniti cu, ali za to treba malo vise vremena i prilicno dulji post, pa napomeni, ako zelis znati detalje, potruditi cu se kad smognem vremena napisati nesto suvislo.

Za sada ukratko...nema sanse da sa aparatom kojega posjedujes fotografiras HDR fotografije, "direktno" kako ti kazes ni u najludjim snovima, a kasnijim spajanjem u photoshopu, moguce, ali ces za to trebati pribaviti kakav stativ da fiksiras aparat za vrijeme fotografiranja dvije ili vise fotografija sa razlicitim vremenima ekspozicija, jer je ovakav aparat gotovo nemoguce zadrzati pri okidanju dvije ili tri fotografije za redom.

Postoje digitalni foto aparati koji imaju mogucnost visestruke ekspozicije, pa tako nijma postoji i mogucnost HDR tehnike, ali radi se o SLR modelima prilicnih cijena!

[Wisher]

Ajmo ovako, da se i ja malo ubacim.
Čak i na boljim DSLR-ovima koji imaju mogućnost podešavanja višestruke ekspozicije to se ne radi tako.
Očito ne shvaćate o čemu se tu radi u HDRI i kako cijela stvar funkcionira.
Nema te šanse da ćete moći zadati sličnu stvar nekom aparatu da to odradi automatski jer vam on ne može čitati misli. Ne može znati gdje su gornja i donja granica ekspozicije do kojim može ići da biste izvukli baš one sjene koje želite i u kojoj količini, kao i do koje granice "paljenja" slike bi išli.
Isto tako niti raspon ekspozicijskih vrijednosti jedne od druge nije isti (slično kao što se radi sa gamom).
Dakle nema nekog jednostavnog uputsrva za +/- xx EV.
Isto tako niti automatika ne može napraviti baš ono što vi želite. To se ručno namješta.
Isto tako stalak obavezan, kao i daljinski okidač po potrebi. A aparat koji imaš...jednostavno nije za takve stvari.
Onaj tko je radio sa ovime zna što pričam.
Moj savjet...literaturu u ruke, i ne zaboravite da svaki program pa tako i PS ima nešto što se zove "HELP".
Sretno

[photodiving]

http://autronic.blog.hr/arhiva-2006-08.html#1621486419

Tu se da nesto iščitat o hdr-u,ali moram priznat da bi vise volija o tome procitat
ovdje na mobilu.
Ima tu faca koji stvarno dobro pisu i lako je početniku kao sto sam ja pokupit iz teksta korisne informacije.
Mislim da "HELP" i nije neka pomoc,a nije ni odlika "mobila",pa tako Bimbi ako skupis sta vrimena ja bi ti bio jako zahvalan za jedan iscrpan post o hdr-u.

[Bimbi]

Evo, neki su se od vas interesirali za nesto detaljnije objasnjenje pojma HDR fotografije, pa posto sam uhvatio malo vremena, da pokusam, koliko mi to moje znanje o navedenoj tematici dopusta, isto objasniti i pribliziti ovaj nacin fotografiranja nekima kojima mozda i nije poznat.

HDR (High Dynamic Range) fotografija i HDR tehnika fotografiranja, nisu nesto novo u fotografiji, kao umjetnosti. Shodno tome, a sto se protivi uvrijezenome misljenju vecine, digitalna fotografija nije medij koji je izrodio i HDR. Naime, HDR tehnika fotografiranja datira sa pocetga prosloga stoljeca i svoje je najbolje i najefektnije rezultate davala upravo u crno bijeloj tehnici fotografiranja, na filmu kao mediju.

Sto je HDR? Odgovor na ovo pitanje i nije jednostavan toliko koliko se na prvi pogled cini. Pokusati cu sto jednostavnije predociti sto HDR predstavlja i koji su mehanizmi kojima se ostvaruje razlicitost od „klasicne“ fotografije. Pocnimo bez foto aparata i fotografiranja, pocnimo samo sa vlastitim pogledom na svijet...sa nasim ocima. Nase su oci jos uvijek sofosticiraniji „strojevi“ od bilo kojega nacinjenoga foto aparata. Ipak i one nas nekad varaju. Gledali mi na svijet u boji (vecina nas) ili u crno, bijelo, sivim tonovima (daltonisti i oni koji slabije razaznaju boje) prikaz tonova i nijansi (bilo onih u boji ili onih C/B, sivih) ce ovisiti o intenzitetu svjetla. Stoga predlazem sljedeci eksperiment. Ako imate doma kakvo bijelo ili cisto halogeno svjetlo (posluziti ce i klasicna svjetlost zarulje, ali ona ce u cijelu pricu donjijeti mnogo zutih i crvekastih, toplih tonova) i prekidac sa potenciometrom, stanite kraj prekidaca i promotrite prostoriju u mraku. Vidite samo obrise i svi su manje vise prilicno crne boje. E sad upalite svjetlo na najmanji moguci intenzitet, koji vam potenciometar dopusta. Sad vec vidite mnogo vise detalja u prostoru koji vas okruzuje, a vidite i boje, i to razlicite nijanse boja. Pojacajmo svjetlo jos malo, detalja jos vise, boje jos zivlje, neke nove nijanse isplivavaju u vas vidokrug. U optimalno osvjetljenoj prostoriji, uz zdrav vid, nase je oko kadro razaznati na desetke puta vise nijensi boja od bilo kojega filma ili chipa u digitalnom foto aparatu. E sad, znam da doma nemate te svjetlosne snage, ali recimo da svjetlo jos pojacavamo preko te „idealne tocke osvjetljenosti“...sto se desava. Boje postaju sve blijedje i blijedje, sjena gotovo da vise i nema, gubi se prerspektiva, i u ekstermnom slucaju na kraju ostaju ponovno samo obrisi prekriveni bjelinom (efekt slican onome kada vas netko zaslijepi naglim i jakim svjetlom). E sad zamislite da je nase oko jos savrsenije nego sto jest, pa da moze uzeti najbolje iz svake od jacina osvijetljenosti. Tada bi vidjeli spektakularno intenzivno, nijanse bi bile joz zivlje i uvjerljivije, sjene bi bile gotovo gradirane, spektar bi bio jasniji. Otprilike isti efekat bi mogli postici da imamo prilike vidjeti siri spektar valnih duljina, dakle da nasemu vidu dodamo jos malo karakteristika vida ptica, prema naprijed usmjerenih ociju.

E pa upravo to uzimanje najboljega iz svih svjetlosnih uvjeta pokusavamo uciniti HDR tehnikom fotografiranja. Trik je u sljedecemu. Svaka boja u prirodi koju vidimo ima svoju strogo definiranu valnu duljinu. Sve se boje kriju u „bijeloj svjetlosti“. Ovisno o njenoj difrakciji i o poziciji odredjene valne duljine unutar sirine rezervirane za odredjenu boju u spektru, ona se manifestira kao ton te boje. Nase oko ima sposobnost razaznavanja izuzetno velikoga broja tonova iste boje. Mediji za detekciju svjetla na foto aparatima (govorili mi o filmu ili chipu na digitalnim foto aparatima) na zalost nemaju istu sposobnost. Tako, digitalni foto aparati imaju mogucnost razaznavanja i pohrane informacije na fotografiji ovisno o izabranome formatu fotografiranja. Vecina komprimiranih formata (dakle JPEG ili GIF i formata deriviranih iz dva nevedena) koristi 8 bitni prikaz tonova po kanalu za jednu boju. Dakle, ovim nacinom mozete dobiti prikaz 256 intenziteta (tonova) jedne boje, sto je daleko manje od broja nijansi tonova koje nase oko razaznaje, i pogotovo daleko manje od nijansi koje nam priroda nudi. Upravo zato nam se cesto fotografije cine manje zive ili manje realne od slike koju vidimo dok isti motiv gledamo golim okom. E zato tu uskacu sirovi formati fotografiranja (kada naravno govorimo o digitalnoj fotografiji). Sirovi formati (RAW, TIFF i sl.) koriste 16 bitni prikaz tonova po kanalu boje, sto omogucava detekciju i zapis vise od 65000 nijansi svake od boja. Upravo zato cesto mozete citati sve one silne savjete: „Ako zelite vise detalja, fotografirali u boji ili C/B, koristite sirove formate!“, jer i C/B fotografija nosi nijanse...nijanse sive, ali ipak nijanse.

E sad, dolazimo do problema prepoznavanja intenziteta svjetla i problema detekcije i dodjele vrijednosti svakome tonu, ovisno o osvijetljenosti kadra. Da ne ulazim previse u nacine na koje to radi, jer je navedeno teze objasniti i od HDR fotografije i tehnike, recimo samo da foto aparat vodjen odredjenim algoritmima, proracunava vrijednosti intenziteta bijeloga svjetla na fotografiji i prema njemu sve ostale nijanse boja (tu mozete iscitati one famozne probleme sa AWB algoritmima u dig. foto aparata, jer ako promasi tocno odrediti bijelo i sve ostale nijanse ce biti promasene). Nakon sto je odradio navedeni posao, odlucuje se za jedan prikaz motiva koji je fotografiran, po njegovim mjernim instrumentima i algoritmima idealan. Mi sa istim mozemo biti zadovoljni ili ne, ali to je njegov nacin prikaza u danim uvjetima. Medjutim mi mozemo uciniti taj prikaz zanimljivijim. Mozemo iskoristiti sve opcije koje nam foto aparat pruza i kao konacan rezultat dobiti nesto jako zanimljivo i nesvakidasnje. Mozemo vrlo rasiriti broj nijansi odredjene boje, koje istovremeno mogu biti prikazane na fotografiji. To u konacnici moze povecati i kontrast fotografije u cjelini, ali nevedeno i ne mora biti uvijek slucaj. Naime povecanje kontrasta moze se postici i drugim nacinima osim povecanjem broja nijansi prikazanih na jednome motivu (pravilnim odabirom motiva mozemo postici isti dojam odabirom motiva koji obiluju komplementarnim bojama, gdje broj tonova na motivu nece porasti, ali ce oku izgledati dinamicniji zbog spretnoga kontrastnoga rasporeda boja).

Na navedenome se pocelu bazira i HDR tehnika fotografiranja. Dakle, u cilju prikaza na jednoj fotografiji, sto vecega raspona izmedju najtamnije i najsvjetlije nijanse iste boje, fotografiramo isti motiv vise puta. Minimalno dva do tri puta, a moze i mnogo vise (HDR moduli za Photoshop omogucavaju manipulaciju sa 20 fotografija od jednom). Trik je u tome da ne fotografiramo uvijek u istim postavkama. Iz navedenoga vec vidite sto vam za HDR fotografiju treba. Tako necete moci dobiti kvalitetne rezultate bez boljega stativa (razlog je to sto aparat mora u tih vise fotografiranja zabiljeziti strogo isti motiv, bez imalo pomaka). Daljniski okidac bi bio idealan, ali ako ga nemate, uz kvalitetan stativ, moci cemo proci i bez njega. Zatim, kako je jasno, treba vam i digitalni foto aparat, koji ima mogucnosti manuelnoga podesavanja parametara fotografije. Tu prije svega mislim na mogucnost manuelnoga podesavanja otvora blende i mogucnost iskljucivanja AWB i AE sustava, posto je jednom kad se njihove vrijednosti odrede za odredjeni kadar i AWB i AE najoptimalnije zakljucati i ostaviti na istim vrijednostima i postavkama, sto naravno necete moci ako imate foto aparat koji podrzava samo auto opcije i svaki puta nakon pritiska na okidac ponovno odredjuje doticne vrijednosti. Tako kada je aparat postavljen na stativ i fiksiran i kada su odredjene i zakljucane vrijednosti AWB i AE, zapocinjemo sa fotografiranjem. Bit je u tome da isti motiv fotografiramo vise puta ali sa razlicitim postavkama otvora blende. Tako ce radi zatvaranja ili otvaranja belnde objektiva foto aparata (najvecu slobodu u radu ce vam omoguciti objektivi DLSR modela, koji imaju velike raspone podesenja blende) kao rezultat dobiti jednu ili par podeksponiranih fotografija (dakle prenizak intenzitet svjetla), par recimo to tako idealno osvjetljenih fotografija i par preeksponiranih fotografija (dakle onih sa prejekim intenzitetom svjetlosti). Iste cete fotografije pomocu posebnih alata koji funkcioniraju kao Photoshop pluginovi (ili nekih drugih alata ako Photoshop ne koristite) „stopiti“ u jednu, U toj konacnoj „stopljenoj“ fotografiji imati cete sve one fotografije, kao „slojeve“. Dakle, ove podeksponirane dati ce vasoj konacnoj fotografiji bogatstvo tamnih tonova i sjena, ove „idealno“ eksponirane dati ce pravi omjer realno vidljivih boja i njihovih tonova, a ove preeksponirane dati ce nesvakidasnji intenzitet istim tonovima, povecavajuci razmak na tonskoj ljestvici izmedju najtamnijega i najsvjetlijega prikazamnoga tona. Kao krajnji rezultat bi dakle, trebali dobiti nesto sto cak niti golim okom ne mozete na taj nacin detektirati. Upravo taj nestvaran prikaz nesto je sto privlaci ljude ovakvim fotografijama.

Meni su osobno jos uvijek najefektnije HDR fotografije u crno bijeloj tehnici. Njihov nacin fotografiranja ne razlikuje se toliko od fotografiranja HDR tehnikom, fotografija u boji. Premda HDR tehnika moze poluciti vrlo zanimljive rezultate i u macro fotografiji, meni najzanimljiviji motivi HDR tehnike jesu oni fotografirani sirokokutnim ili cak fisheye objektivima.

Eto to je manje vise to. Nisam se u ovome sto sam o HDR fotografiji napisao previse osvrtao na tehniku obrade i spajanja fotografija u Photoshopu ili inim drugim programima, koji isto dopustaju, jer tutorialne na netu nije problem naci. Takodjer malo sam se osvrtao na HDR fotografiju na filmu kao mediju, jer smatram da je korisnicima zanimljivije citati o njenoj primjeni u digitalnome formatu.

Toliko...dalo bi se o ovome jos prilicno napisati, ali mislim da je ovo za sada dovoljno...ionako ce rjetko tko izdrzati do kraja .

[photodiving]

postovanja vrijedno......

[labrys]

postoji li nekakav nacin da se ova slika dobije bez photoshop-a?

mislim, neki aparati (nikon d200 npr.) imaju visestruku ekspoziciju. moze li se takva slika dobit na samom aparatu? dakle, slikam istu sliku sa stativa sa tom opcijom; pri tom mijenjam ekspoziciju i otvor blende i ukljucim/iskljucim autogain i dobijem zeljeni efekt ili bas moram slikat nekoliko slika pa u photoshop-u dobit taj efekt?...

[Bimbi]

postoji li nekakav nacin da se ova slika dobije bez photoshop-a?

mislim, neki aparati (nikon d200 npr.) imaju visestruku ekspoziciju. moze li se takva slika dobit na samom aparatu? dakle, slikam istu sliku sa stativa sa tom opcijom; pri tom mijenjam ekspoziciju i otvor blende i ukljucim/iskljucim autogain i dobijem zeljeni efekt ili bas moram slikat nekoliko slika pa u photoshop-u dobit taj efekt?...

Kako sam vec i rekao:

Postoje digitalni foto aparati koji imaju mogucnost visestruke ekspozicije, pa tako nijma postoji i mogucnost HDR tehnike, ali radi se o SLR modelima prilicnih cijena!

Dakle, naravno da postoje foto aparati koji mogu vise puta eksponirati isti snimak. Stvar je u tome da je broj tih snimaka vrlo ogranicen (na svega par komada) cak i kod vrlo skupih SLR modela koji imaju tu opciju.

Mnogo je jeftinija i pristupacnija, vecini ljudi, jos uvijek uporaba photoshop i slicnih alata u ovu svrhu. Takodjer kombinacijom 5 ili vise snimaka i njihovim spajanjima u Photoshopu dobivaju se lijepa gradacija, koja kao konacan rezultat daje ipak kvalitetniji HDR rezultat od onoga koji bi se mogao dobiti visestrukom ekspozicijom na samome aparatu.

HDR je moguce dobiti i na filmasima. Tu je potrebno nesto vise znanja i umjesnosti, takodjer i model foto aparata koji ima mogucnost visestrukoga eksponiranja istoga snimka. Ovdje je veca sloboda u radu nego kod digitalnih foto aparata, jer je film medij koji je manje "osjetljiv" na svjetlo od CCD ili CMOS chipova, a i moguc je neogranicen broj ponovnih eksponiranja istoga snimka, sto kod digitalaca nije moguce.

[labrys]

kako te dugo nije bilo, prosara san malo po netu i igra se s aparatom i photomatixom i shvatija da se puno, puno bolji rezultati dobiju kasnijom obradom.
nego, nije mi jasno kako ljudi vanka uspiju napravit hdr fotografiju npr. broda koji plovi?! kako mu brod nije mutan jer se ipak mice?
procita san negdi da neki aparati imaju opciju da sam okine nekoliko slika u razlicitim ekspozicijama. sam namistis koliko slika ce okinit u kojem vremenu i ekspoziciju od-do.
znam da ti imas d200 pa me zanima znas li ima li d200 tu opciju i kako je podesit?

[Bimbi]

kako te dugo nije bilo, prosara san malo po netu i igra se s aparatom i photomatixom i shvatija da se puno, puno bolji rezultati dobiju kasnijom obradom.
nego, nije mi jasno kako ljudi vanka uspiju napravit hdr fotografiju npr. broda koji plovi?! kako mu brod nije mutan jer se ipak mice?
procita san negdi da neki aparati imaju opciju da sam okine nekoliko slika u razlicitim ekspozicijama. sam namistis koliko slika ce okinit u kojem vremenu i ekspoziciju od-do.
znam da ti imas d200 pa me zanima znas li ima li d200 tu opciju i kako je podesit?

Pitanje je da li se radi o brodu koji plovi ili je statican u vodi. Ako je statican, onda dalje situacija ovisio tome je li fotograf na drugoma brodu (jer svako brod je relativno nestabilan cak i za mirna vremena, a ti sitno pokreti se osjete pri duljim ekspozicijama) ili je na cvrstome tlu.

Ako se brod doista mice a fotograf je na cvrstome tlu, brod se moze ufotografirati i sa duljon ekspozicijom koristeci posebne (i prilicno skupe ) panning glave koje se montiraju, kao i klasicne, na stativ, a koje pomicu aparat u odredjenome smjeru, tako da kompenziraju kretnje broda.

Ako se radi o kracim ekspozicijama, dovoljan je i stativ sa klasicnom glavom, jer brod ne stogne naciniti pomak ako se fotografije okinu u continous modu, kontinuirano, svaki snimak sa eV kompenzacijom, koja se unaprijed podesi.

D200 ima mogucnost da se podesi da okine vise fotografija zaredom u odredjenim vremenskim razmacima, cak i na "istu" fotografiju.

[labrys]

e, znam za to.
ali, neko mi je spomenija da neki aparati imaju mogucnost snimanja nekoliko fotografija u kratkim intervalima (5 slika u 2-3 sec) i da se namisti da se ekspozicija automatski minja (npr. od 1/100 do 1/2).
ako ta opcija postoji, bija bi vrlo zahvalan kad bi mi objasnio kako...
ovo ne znaci da sad nisan zahvalan na odgovorima....

[vjeko]

jel mozete reci di se to ide u paintshop, di se nalazi ta opcija?

[xlr]

jel mozete reci di se to ide u paintshop, di se nalazi ta opcija?

Kolko sam skužio, za PSP treba imati plugin. Pročitaj malo ovo ili zajaši gugl:
http://pewari.may.be/2006/04/17/paintshop-pro-plugin/
http://www.s3users.com/forum/archive...php/t-147.html
http://www.twincitiesrealestateblog.com/

[hell]

programcic za hdr ......PhotomatixPro241