Moj prijatelj je kupio Casio Exilim digitalac. Ja imam SP 500 UZ.
Mada ja imam daleko veću optiku od njegove, vrijednosti ekpozicije i otvora blendi su kod oba aparata skoro indetična, što mi nikako nije jasno (na istim ISO postavkama)
Logika nalaže da će veća optika pri istim uvjetima skupiti više svjetla, što će uzrokovati bržu ekspoziciju, no to nije slučaj.
Ima li tko pojašnjenje ovog "problema".
Camera Obscura - the best camera ever :)
Kao prvo evo nekoliko linkova da ih pregledaš:Izvorno postao pepi_31
http://www.clearview-cctv.co.uk/down...CTV_Lenses.doc
http://www.faqs.org/faqs/rec-photo/lenses/faq/
http://www.tpub.com/content/photogra...s/14209_31.htm
Ne znam kako da ti drugačije objasnim, možda bi bilo najbolje da provjeriš ove linkove pa ćeš dobiti odgovor.
Ne prave svi proizvođači jednake leće niti su u mogućnosti.
Određene stvari su tajne u pojedinom tvornicama, dok drugi jednostavno nisu u mogućnosti napraviti nešto bez određene opreme.
Još jedna stvar koja utječe na izradu raznih leća je ekonomija i zakon tržišta.
Zašto bi svi izrađivali samo objektive boljih karakteristika kada mogu ovako izraditi cijeli sprektar modela a za najskuplje najviše naplatiti.
Da pređem na stvar.
Stvar je u samoj konstrukciji.
Izrada objektiva je precizna fizika.
Vjerojatno si primjetio da kada smanjuješ kut tj. zumiraš na aparatu da se otvor blende automatski smanjuje.
To je zato što se mjenja i žarišna daljina kao i debljina fokusne ravnine, tj. mjenjaju se svi odnosi između pojedinih leća unutar objektiva.
Objektiv mora izvršiti svoju dužnost, a to je da slika pravilno upada na senzor aparata.
Konstrukcija je usko vezana uz smjer svjetla koji upada kroz objektiv.
Konstruktori se svaki dan muče kako napraviti objektiv koji će ponuditi apsolutnu kontrolu fotografu.
To je nemoguće, jer se mjenjanjem jednog parametra mjenja cijeli odnos parametara unutar objektiva.
Napravimo li objektiv širim, tj.debljim više će svjetla ući.
Eh sada to treba fino fokusirati i pratiti deformacije perspektive kao i lom svjetlosti.
Eh sada to upariti sa još kojom lećom da da bismo to mogli prenijeti do senzora a da slika bude pravilno zapisana, nedeformirana, bez izobličenja i fokusirana na objekat.
Eh da, sada nam još tu utječe i blizina objekta koji je u kadru pred objektivom i na koji se objektiv mora fokusirati, itd.
Eh ako je on daleko, moramo pomaknuti leće da bismo fokus prebacili na dalju točku...ali tada će nam i zraka koja upada na senzor biti uža, znači moramo pritvoriti blendu da ne upadnu one štetne zrake koje se stvaraju zbog refleksije unutar samog objektiva....i tako dalje.
Dakle kao što vidiš, postoji hrpa fizikalnih zakona koji nam dirigiraju kako se svjetlost lomi, kao i nuspojave (od refleksije do ogiba svjetlosti).
Tu još ulazi u obzir i veličina samog senzora na koji će se slika projicirati...i o tome ovisi otvor blende.
Kao što vidiš složen je to proces.
Ja ga ne mogu bogzna kako objasniti ali misli da si shvatio stvar.
Svaka vrsta objektiva je drugačija, prilagođena određenim aparatima.
Svaki objektiv je drukčije građen i ima drugačije karakteristike.
Niti jedan objektiv ne koristi 100% svog potencijala, niti se ne uzima cijela slika koju on prikaže. Krajnje pozicije su obično beskorisne za fotografiju.
Dolazi do previše izobličenja (uz krajnja područja ona rastu eksponencijalno), vinjetiranja, mućenja slike itd.
Svaki od faktora tu igra svoju ulogu za dobivanje onog djela koji će se koristiti za pridobivanje fotografije.
Udaljenost između leća, materijali, oblik leća, otvor blende, veličina senzora itd.
Ne znam kako da drugačije objasnim.
Možda netko zna više pa ti bolje objasni.
Zadnji uredio Wisher : 20-08-2006 u 15:13
A kako da ti zahvalim na ovom odgovoru?
Veliko HVALA!
Camera Obscura - the best camera ever :)
Nema na čemu.
To je moje mišljenje.
Vjerojatno će ti Bimbi kada dođe dati svoje objašnjenje i još po nekoliko korisnih linkova da bolje proučiš cijelu tematiku.
Ali velim, nije jednostavno objasniti cijelu konstrukciju objektiva.
Tu su složeni matematički proračuni, testiranja, ispitivanja materijala, kvalitete itd.
Uglavnom velik posao.
Nadam se da sam pomogao, sretno!
Iskreno da ti kažem povodio sam se za onim: što je veća leća objektiva, to prima više svjetla, znači i brža je ekspozicija (dalekozor sam imao na umu)
No čitajući jedan od onih članaka shvatio sam da griješim, jer je dalekozor dječja igračkica s obzirom na jedan objektiv.
još jednom, thanks
Camera Obscura - the best camera ever :)
Tek sam sad vidio ovu temu (izgleda nije me bilo na forumu kad je osvanula), pa da je malo izvucem iz zaborava...
Objektivi su cudne stvarce...taman kad ste pomislili da ste pohvatali sve bitno oko njihove konstrukcije i nacina funkcioniranja, onda se nadje jos ponesto sto vas baci u ocaj jer proturjeci vecini onoga za sto ste do tada mislili da je gotovo dogmatski ispravno.
U osnovi svi su opticki instrumenti iste konstrukcije. Naime leca je leca i naoko nemamo tu sto puno filozofirati. Ipak, to nije tako jednostavno. Konstrukcija optickih instrumenata ovisiti ce uvelike o njihovoj namjeni.
Svaka je leca u osnovi naprava nacinjena od prozirnoga meterijala i uzrokuje konvergenciju ili divergevciju svjetla koje prolazi kroz nju. Leca je vrlo star izum. U svrhu osvjetljenja su je navodno koristili cak i egipcani u doba sratoga kraljevstva. E sad nemojte me uzeti za rijec, ali mislim da se prvi puta spominje u doba stare grcke (mislim da se spominje u djelima Aristophana), negsje u 5. stoljecu prije Krista, u svrhu osvjetljenja i koncentracije snopa svjetla (paljenje vatre).
Od toga vremena, lece ipak biljeze napredak. Prosle su svakakva konstrukcijska rijesenja, mijenjale materijale od kojih su bivale proizvedene i razvijale se sve do nasih dana.
Materijali od kojih su se proizvodile lece u osnovi su iz dviju skupina: staklo, plastika i kombinacija dvaju navedenih materijala. Plastika kao materijal nije postojana, ima prevelika kolebanja uzrokovana temperatorom, lako je podlozna ostecivanju. Staklo je pak puno teze oblikovati, kreira vise mana i mnogo je teze.
U osnovi samo je 5-6 tipova leca: Konveksna i konkavna su osnovne vrste, a mozemo im pridodati jos i bikonkavnu i bikonveksnu, te planokonveksnu i planokonkavnu lecu.
E sad pri prloasku svjetla (a znamo da svjetlo bas i nije tako jednostavno kako se cini, jer se sastoji od spektra razlicitih tonova, od kojih svaki ima odredjeni raspon valne duljine, koji se razlicito ogiba na leci) leca generira razne otklone u lomu toga svjetla koje prolazi kroz nju. Te otklone opisujemo kao mane koje nastaju na leci.
Te mane mozemo svrstati u par skupina: aberacije (sferna aberacija, kromatska aberacija, coma), difrakcije, distorzije... Svakoj se manje, vise u osnovi krije nekakvo odstupanje od idealnoga u lomovima razlicitih dijelova spektra na leci, te nakon prolaska kroz nju odstupanja od fokusne točke.
Razni su načini kojima se bori protiv navedenih mana. Upotreba materijala koji imaju gotovo idealan indeks loma, ali su zato i izuzetno skupi, kombinaxije materijala koje kompenziraju indekse loma jedan drugome, tako da se vrijednosti ukupnoga indeksa loma kombinacije svedu na sto idealniju vrijednost...ponovno da malo generaliziramo, borba podrazumjeva koristenje vise optickih elemenata, od kojih svaki ima ulogu da kompenzira eventualne greske i mane ostalih elemenata.
E sad sto se bas specificno objektiva koji se u fotografiji koriste tice. Stvar nije nimalo jednostavna. Materijale sam vec naveo kao i konstrukcijske osnove, ali bez obzira na slicnost sa recimo, kako je i pepi naveo sa konstrukcijom dalekozora, teleskopa ili mikroskopa, fotografski obejrktivi prednjace po svojoj da se tako izrazim "optickoj" kompleksnosti.
Tri su najbitnija parametra koji odredjuju svaki fotografski objektiv: tzv. f broj (focal ratio), raspon (focal length) i kut objektiva. f broj mozemo definirati kao omjer raspona i efektivnog otvora objektiva i to u istim metrickim ili bilo kojim drugim jedinicama. Iz navedene definicije jasno je da kolicina svjetla koje upada u objektiv nema konkretno veze sa samim fizickim promjerom, odnosno "velicinom" objektiva. Raspon je prilicno jasna kategorija i odredjuje duljinu izmedju dva najudaljenija opticka elementa unutar objektiva. Kut objektiva jest vidno polje koje objektiv "vidi". 50 stupnjeva bi bio neki neutralan objektiv. Sve vise je sirokokutni, sve manje je tele objektiv.
Eto to je u osnovi to. Jos samo da spomenem da vise nema objektiva koji se sastoje od jedne ili dvije lece. Objektivi koji se koriste u fotogfrafske svrhe konstrukcijski su rijeseni kao opticki instrumenti koji se sastoje od vise skupina leca. Dakle dvije, tri ili cetiri skupine gdje se svaka sastoji od vise optickih elemenata (leca) u svrhu smanjenja mana loma svjetla. Cesto ta konstrukcijska rijesenja uvjetuju i ime lece.
I za kraj evo da nevedem vrste objektiva, ali ne u klasicnoj podjeli, vec s obzirom na opticke elemente i njihove karakteristike bitne za opurabne funkcije samih objektiva. Imako tako:
- Apokromatski objektivi - sluze za maksimalnu kompenzaciju kromatskih aberacija
- Makro objektivi - za postizanje kvalitetnih rezultata pri ekstremno malim udaljenostima od objekta
- Objektivi za korekcije perspektive (tilt and shift) - za posebne efekte u fotografiji arhitekture
- Process objektivi - za maksimalnu kompenzaciju distorzija
- Stereoskopski objektivi - 3D modeling
- UV i IR objektivi - za prikaz namanevidljivog dijela spektra
Evo mozda sam kojega i zaboravio (vjerojatno jesam) ali dovoljno da se stekne dojam, kako je ovo sto sam napisao samo osnova osnova i kako je ucenje kada je o objektivima rijec...igra bez granica.
" To every man there comes a time in his lifetime, that special moment when he is figuratively tapped on the shoulder and offered the chance to do a very special thing, unique to him and fitted to his talent. What a tragedy if that moment finds him unprepared or unqualified for the work which would be his finest hour."
Pravila postanja
Odgovori uz citat
Bookmarks