SLR (zrcalno-refleksni aparati)
Ovi aparati u svom kućištu imaju ugrađeno pomično ogledalo koje stoji pod kutom od 45 stupnjeva. Zrcalo povezuje objektiv i tražilo. U trenutku okidanja zrcalo se diže, a svjetlo kroz otvoreni zatvarač prolazi direktno na film. Budući da gledajući kroz tražilo ovakvih aparata zapravo gledamo kroz objektiv, slika koju vidimo u tražilu odgovara slici koju snimamo. Neki profesionalni fotoaparati pružaju 100% identičan kadar kojeg vidimo u tražilu, dok jeftiniji profesionalni i polu-profesionalni modeli obično ne pokrivaju određeni postotak slike koja se stvara na filmu. Obično je taj odmak veći od 90%, što se pokazalo optimalno kod kadriranja.
SLR aparati su trenutno najrasprostranjeniji fotoaparati, a proizvode se za filmove od 135mm, 120 mm, APS (Advanced Photo System), a koriste se i u digitalnoj fotografiji. Zbog takve rasprostranjenosti, ekonomičnosti, praktičnosti, ali i mogućnosti profesionalne upotrebe za SLR aparate postoji najbogatija i najraznovrsnija fotografska oprema
. Obični fotoaparat je monokularna naprava (ima samo jedno oko - objektiv) i snima sliku koju vidimo monoskopski. Kad gledamo običnu fotografiju naš osjećaj prostornosti zasniva se na našem prostornom iskustvu. Ako motiv snimimo iz dva različita gledišta čiji razmak je proporcionalan razmaku naših zjenica (stereoskopski razmak) tada ćemo dobiti dvije naizgled identične slike, ali ako svako nase oko gleda "svoju" sliku tad će se pred nama "otvoriti prostor u slici" (gledat ćemo 3D sliku). Za stereoskopsko gledanje postoje naprave (stereoskopi), no gledati stereoskopski može se i "golim okom". Stereoskopske slike koje su šire od razmaka zjenica možemo gledati samo kroz točku ispred slike (u križ), dok one koje su uže od razmaka naših zjenica možemo gledati i kroz točku iza slike (gledanjem kroz sliku). Vještina stereoskopskog gledanja je pout svih vještina (vještine voženja bicikla ili skijanja). Jednom naučena, nikada se više ne zaboravlja, a što se više koristi to se više izoštrava i pruža sve više užitka gledanju stereoskopskih slika. Postoje fotoaparati za stereoskopsko snimanje, kao i stereoskopski dodaci za objektive običnih fotoaparata, ali stereoskopski se može snimati i sa dvije kamere identičnih objektiva uz sinkroniziranu ekspoziciju, ili sa jednom kamerom (ako je motiv nepokretan) iz dva različita gledišta. Stereoskopsku sliku JAGLAC tvori 5 nizova (redova) od po 4 snimke istog motiva (cvijet jaglaca) snimljene kamerom opskurom iz 4 različita gledišta. Gledanjem kroz točku ispred slike (u križ) učinit će nam se da je pred nama slika od 5 stupaca po 5 slika, od kojih ćemo 3 srednja stupca vidjeti prostorno (kao 3D sliku motiva). Sljedećih 12 slika u albumu snimljeno je stereoskopskom kamerom opskurom "camera stereostopica" (sa dvije odvojene tamne komore kojima je razmak objektiva (stereodistanca) 200 mm. Slike treba gledati kroz točku ispred displeja (u križ). Uživajte u stereoskopskom gledanju.


Odgovori uz citat

Bookmarks