Sigma 10-20 F 4-5.6 DC EX recenzija
Eto, nedavno sam svoju foto torbu otezao jos malo sa jos jednim komadom opreme. Radi se o u naslovu teme navedenome objektivu. Na pocetku zelim reci da se na kupnju ovoga objektiva nisam odlucio spontano i da ga nisam kupio bez prethodnih analiza i razmisljanja. Za njega sam se odlucio tek nakon prilicna proucavanja svega sto se u tome segmentu nudi na trzistu.
Oni koji su citali recenzije, koje sam vec pisao po forumu, znaju da imam Nikon DSLR tijelo. Ponuda objektiva za Nikon mount je ipak nesto siromasnija od ponude koja vlada za Canon konkurenciju. Ipak, kada govorimo o sirokokutnome segmentu objektiva, trenutno na trzistu, prilicno izjednacenu ponudu korisnicima omogucuju i Canon i Nikon, kao i alternativni proizvodjaci, koji proizvode objektive za doticne tipove digitalnih foto aparata.
Od objektiva imam Nikkora 50 F2.8, kojega sam se vrlo nedavno rijesio (dakle vise ga nemam), jer mi F2.8 nije bila tolika privilegija da bi konstantno sarafio objektiv konstantne, za interijere (gdje sam ga radi dobre svjetlosne vrijednosti najvise koristio), prilicno nezgodne duljine. Osim nevedenoga opskrbljen sam i sa vrlo polivalentnim i turisticki najpopularnijim, Nikkorom F3.5-5.6 18-200 ED G objektivom. Usprkos prilicno sirokome kutu koji korisniku omogucava potonji primjerak svatko tko uziva u fotografiji pejsaza i eksterijera (tu zelim dodati i turisticku fotografiju i fotografiju arhitekture), prije ce ili kasnije imati potrebu za nesto ekstremnijim sirokim kutom pri fotografiranju.
Tu jedan odredjeni postotak fotografa zna pribjeci primjeni sirokokutnih fisheye objektiva. To rijesenje omogucava daleko najsiri kut u pokrivanju, ali i popratne efekte zakrivljenosti (sfernosti) prostora, koji osobno ne cijenim previse. Iz toga razloga sam trazio najsiri kut koji mogu dobiti, a bez popratnih, nezeljenih, fisheye efekata.
U tome segmentu sam, s obzirom na tijelo koje posjedujem, trenutno mogao birati izmedju sljedecih objektiva:
- Nikkor 12-24 F4
- Sigma 10-20 F4-5.6
- Tamron 11-18 F4.5-5.6
- novi Nikkor 12-24 F2.8 koji je tek najavljen i treba ga cekati gotovo pola godine
- jos jedna Tokina slicnoga raspona koju sam odbacio u startu
U pocetku ove nabavke sam se interesirao o mogucnostima nabavke Tamronovoga primjerka, ali sam nakon prilicnoga broja negativnih iskustava koje sam imao prilike procitati u recenzijama na netu, te nakon proucavanja sampleova koji su korisnici stavljali kao prilog recenzijama, odustao od ove kupnje. Samo da usput napomenem, cak i da sam se odlucio na kupnju doticnoga Tamrona, vrlo bi tesko istu realizirao u RH. Kupiti bi navedeni objektiv najjednostavnije i najisplativije mogao u susjednoj nam Sloveniji ili Austriji, jer nasi dobavljaci foto opreme jos uvijek ovoga proizvodjaca ne dozivljavaju preozbiljno, ali sam kroz trazenje shvatio da bi se i to moglo ubrzo promijeniti (postoje neke naznake da neke tvrtke u RH pocnu ozbiljno distribuirati i Tamron proizvode).
Nakon odluke da odbacin Tarmon kao mogucu kupnju, u uzem izboru ostala su dva objektiva: Nikkor 12-24 F4 i Sigma 10-20 F4-5.6. Imao sam srece (i prilike) da testiram oba prije kupnje, sto smatram daleko najzahvalnijim nacinom da se uvjerite da kupujete ono sto doista zelite (iako mnogo puta nismo u mogucnosti kupovati na taj nacin).
Sigma 10-20 F 4-5.6 DC EX – drugi dio
Nikkor 12-24 F4 sam imao prilike posuditi na par dana i isprobati sve sto me u ponasanju navedenoga objektiva zanimalo. Posto on nije predmet recenzije necu puno o njemu. Ionako cu ga par puta, sigurno spomenuti u recenziji govoreci i o Sigmi 10-20 u svrhu komparacije. Reci cu da je Nikkor 12-24 definitivno vrlo pozeljan u torbi svakoga od fotografa koji se fotografijom bavi profesionalno, kao i svih onih kojima je fotografija strast i uzitak, ali njome ne zaradjuju za zivot. Radi se o doista iznimnome proizvodu sa vrlo, vrlo malo mana.
Nikkor 12-24 F4
http://img208.imageshack.us/img208/5...ndx1224kl7.jpg
Dovoljno je spomenuti da je na posljednjem natjecanju, koje Nikon organizira svake godine (natjecanje u kojemu fotografi, mahom profesionalci, prilazu fotografije, koje se ocjenjuju po kategorijama...wildlife, journal...) u velikoj vecini kategorija, pobjedu odnjela fotografija snimljena upravo navedenim objektivom. Osim same kvalitete objektiva ovo skrece paznju i na brojnost ovih objektiva u torbama fotografa, sto se moze potvrditi i prodajnim rezultatima, koji pokazuju da se vecina fotografa koji koriste digitalni format sa Nikonovim tijelima odlucuje i za kupnju Nikkor 12-24 objektiva.
Ovaj objektiv svoju primjenu ne nalazi samo u fotografiranju krajobraza i arhitekture vec i u macro kompozicijama, zbog velika kuta koji pokriva i mogucnosti da se objektu snimanja priblizite prilicno blizu (za ekstremnu macro fotografiju, naravno nije namjenjen).
Rezultati koje sam dobio sa ovim objektivom vrlo su kvalitetni. Anomalije su neprimjetne, distribucija boja i ostrine po kompoziciji na visokoj su razini, uz malu napomenu. Jedan od glavnih aduta koje je Nikkor imao prilikom najave i same marketinske kampanje 12-24 objektiva, bila je konstantna vrijednost otvora blende F4. Ovo i nije tolika prednost, jer je i dalje premalo za fotografiranje u interijerima u uvjetima smanjena svjetla bez kvalitetne eksterne bljeskalice, a u eksterijerima moja je preporuka koristiti ipak nesto manji otvor blende. Naime, ostrina kompozicije ipak pada prema rubovima na F4, dok se osjeca zamjetno poboljsanje pri upotrebi istoga objektiva na F8 ili vise. S obzirom da uvjeti u eksterijerima, manje vise, uvijek dopustaju upotrebu nesto vecih vrijednosti otvora blende moja je preporuka da kada je god moguce ona bude 8 ili vise. Bas zbog svega nevedenoga F4 duz cijeloga raspona objektiva i nije toliko velika prednost.
Kao manu ovoga objektiva definitivno bi naveo njegovu cijenu. Naime, kod generalnoga zastpnika za Nikon u RH, Fototeha ( www.fototeh.hr ) doticni komad opreme kostati ce vas cca 9500 kn, sto je poprilicna cifra, bez obzira na sve sto ovaj objektiv pruza.
Sigma 10-20 F4-5.6 DC EX vrlo je kvalitetna alternativa malo prije opisanome Nikkoru. U startu najzamjetnija je razlika u rasponu. Sigma pri min izvlaci pokriva primjetno veci kut u odnosu na Nikkora, time omogucuje i nesto manju vrijednost u „tele“ podrucju, ali to s obzirom na njegovu namjenu i nije toliko bitno.
Sigma 10-20 F 4-5.6 DC EX – treci dio
Sigma 10-20 F4-5.6
http://img87.imageshack.us/img87/828...a1020mmnl3.jpg
U kombinaciji sa navedenim Sigmom koristio sam (uz Nikon D200) i sljedeće filtere:
Marumi Neo Dynamic L400 (UV filter i zastitni filter)
http://www.marumi-international.com/...aily.html#L400
Marumi C-P.L MC WIDE (cirkularni polarizacijski filter)
http://www.marumi-international.com/...r.html#WideCPL
Ovaj je objektiv pripadnik Sigmine DC serije, sto znaci da je razvijen za digitalni format (dakle digitalna SLR tijela), poglavito za APS-C format senzora. Teoretski gledano, navedeni tehnicki detalj, ukazivao bi na to da je ovaj objektiv prilicno neupotrebljiv na digitalnim tijelima koja imaju senzore vece od predvidjenih APS-C formata, pogotovo digitalnim tijelima koja imaju full frame senzore. Takva konstatacija stoji, ali u nesto ublazenome obliku. Upravo jer su me zanimali rezultati ovoga objektiva u kombinaciji sa full frame senzorima, testirao sam ga na analognome tijelu Nikon F90x. Sve opcije nisu podrzane, ali da se stekne dojam „pokrivanja“ ovo je tijelo savrseno posluzilo. Nekompatibilnost Sigma 10-20 objektiva sa full frame senzorima (senzori cije dimenzije odgovaraju dimenzijama filma maloga formata (Leica format, filmovi dijagonale 35 mm) manifestira se samo u vrlo malome rasponu od 10-12 mm. U tome dijelu raspona objektiva javlja se vinjetiranje na, sa negativa, razvijenim fotografijama. Naravno da vlasnici analognih tijela imaju i jeftinija rijesenja za pokrivanje sirokoga kuta od ovoga objektiva, ali ako netko posjeduje i digitalno i analogno tijelo, opcija koristenja objektiva i na jednome i drugome mogla bi mu se uciniti vrlo zanimljivom, a 12 mm na analognom tijelu (koje nema FLM) mozemo tretirati kao iznimnu sirokokutnu vrijednost.
Objektiv je u Signimoj gami pozicioniran pri vrhu ponude. Pripada EX Sigminim izvedbama. EX podrazumjeva najvisu kvalitetu izrade i zavrsne obrade objektiva. Vrlo je prepoznatljiva po finishu gumiranim cesticama, koji prilikom rada sa objektivom odaje postojanost i pouzdanost pri manipulaciji istim. Istom zavrsnom obradom tretirano je i sjenilo, koje bi kvalitetom izrade pozicionirao cak iznad onih koje Nikon isporucuje uz svoje objektive namjenjene digitalnim tijelima. U kutiji osim objektiva i vec spomenutoga sjenila, Sigma isporucuje i vrlo kvalitetnu, dobro oblozenu torbicu od ripsa, sa patenetnim zatvaracem, za nosenje objektiva dok isti nije na tijelu (kod vecine bolje opremljenih fotografa tesko ce naci primjenu). Osobno je ne koristim jer mi je zgodnije pri fotografiranju sve imati na istome mjestu (dakle, u pretincima po torbi).
Fotografski rezultati dobiveni koristenjem ovoga objektiva u mnogome ovise o vicnosti fotografa koji objektiv koristi. Naime, objektiv u odredjenim situacijama moze producirati nesto sto bi vecina fotografa mogla protumaciti kao nezeljeni efekat. Ovo se poglavito odnosi na perspektivu koju je ovaj objektiv pogotovo na najmanjoj zarisnoj duljini, kadar proizvesti. Kada vec spominjem zarisne duljine, da se odmah i osvrnem na ponasanje objektiva duz raspona koji pokriva.
Bitno je za spomenuti da ovaj objektiv pokriva prilican dio vidnoga polja korisnika. Nase oko kadro je registrirati oko 130 – 140 stupnjeva sfernoga prostora koji nas okruzuje, uz opasku da jasno razaznaje predmete koji se nalaze u 45 stupnjeva jednako rasporedjenih od centralne osi gledanja. Sigma 10-20, koristena sa tijelom opremljenim APS-C formatom senzora, pri min. zarisnoj duljini od 10 mm pokriva oko 103 stupnja vidnoga polja. Ovo je vrlo „sirok“ objektiv i tesko je na fotografijama zarobiti siri kut bez znacajnih deformacija prostora. Gotovo svaki objektiv koji pokriva siri kut od navedenoga koristi tzv. fisheye efekat, koji mu drasticno povecava sirinu vidnoga polja, ali na fotografijama uzrokuje, svima poznati, fisheye efekat (odnosno sfernost prostora...najjednostavnije je shvatiti kako takve fotografije izgledaju, ako kazem fisheye na fotografijama daje „pogled“, kao da prostor gledate kroz mjehur pjene). Ipak, niti jedan objektiv koji pokriva siroki kut, poput ovoga Sigminoga, a nije deklariran kao fisheye, nije imun na deformaciju prostora pod odredjenim uvjetima. Upravo stoga i moje upozorenje eventualnim korisnicima da pripaze na prespektivu pri fotografiranju. Narusavanja prespektive nema u situacijama kada je centralna horizontalna os fotografije poravnata sa horizontom. Sto vise odmicemo centralnu horizontalnu os fotografije od horizonta (bilo vise u odnosu na horizont, bilo nize), perspektiva ce postajati sve zakrivljenija i zakrivljenija. Ako poznate ovu „manu“ objektiva, ovo djelovanje pomicanja horizontalne osi fotografije od horizonta mozete upotrebljavati i za dobivanje vrlo kreativnih i neobicnih fotografija, nesvakidasnjih kuteva gledanja na kadar i prostor. Ipak, uvijek treba imati na umu, ovo vise napisano, kako bi u situacijama u kojima ne zelite takav efekat, mogli pravovremeno djelovati. Gledajuci performanse ovoga objektiva duz raspona, moje je dojam da mu je ponasanje najslabije negdje oko sredine raspona, dakle od 12 do 15 mm. U tome dijelu raspona, sitnicu je sporiji na fokusu, te je pad svjetla i ostrine prema rubovima fotografija nesto izrazeniji. Ako imate dovoljno svjetlosnoga prostora i ove se mane daju ispraviti dodatnim zatvaranjem blende, jer su primjetno manje izrazene ako je f14 ili veci. Najbolje rezultate daje na samome pocetku i kraju raspona, uz opasku, kako su me iznenadili rezultati na najsiremu kutu (10mm). Fotografiski rezultati na krajevima raspona su jasni, ostri sa ravnomjerno rasporedjenim svjetlom i bojama, uz brz i efikasan fokus. Do pada svjetla i ostrine prema rubovima dolazi vrlo rijetko (f4-8), a ako je otvor blende postavljen na 8 ili vise, padovi svjetla i ostrine postaju nezamjetni. Rezltati su na zavidnoj razini cak i uz uporabu gradacijskih, UV ili cirkularnih polarizacijskih filtera. Sam rad objektiva prilikom izmjena kadra i fokusiranja je vrlo kratak i tih. HSM odradjuje izvrstan posao i u stvarnim situacijama pokazuje ono cime se Sigma oko njega i u specifikacijama hvali. Kad govorim o uporabi filtera na ovome objektivu, spomenuti cu i to da Sigma 10-20 koristi tzv. sustav unutarnjega fokusiranja, sto znaci da prednji dio objektiva ne rotira prilikom fokusiranja ili izmjene zarisne duljine (Sigma ovaj sustav oznacava kraticom IF). Ovo je bitan podatak jer znatno olaksava rad sa gradacijskim i cirkularnim filterima.
Sigma 10-20 F 4-5.6 DC EX – cetvrti dio
Udaljenost od objekta, koju ovaj objektiv omogucuje korisniku, takodjer je nesto sto bi istaknuo kao komparativnu prednost pred konkurentskim proizvodima (koji su u tekstu navedeni nesto vise). Naime, na najsiremu kutu od 10 mm, distanca od objekta na kojoj objektiv moze fokusirati, iznosi svega cca 25 cm. Ova cinjenica, uz visoke rezolucije cenzora na tijelima na kojima ovaj objektiv mozete koristiti, govori u prilog tome da ce ga se u prilicnome broju situacija moci iskoristiti i kao macro alat. Naravno, ne govorim o ekstremnoj macro fotografiji, vec o umjerenim macro situacijama u kojima ce se ovaj objektiv definitivno snaci bolje od bilo kojega polivalentnoga objektiva (18-200, 135-200 i sl.).
Jedino primjeceno gdje objektiv nije na inace, vrlo visokome nivou (pogotovo promatrajuci sa stajalista ulozeno/dobiveno) jesu svjetlosno kontrastne situacije. Dok kromatski kontrastne situacije odradjuje odlicno i bez mana, kadrove sa velikim razlikama u intenzitetu svjetla odradjuje nesto losije. Vrlo je tesko, koristeci ovaj objektiv u takvim situacijama, naci pravi balans, koji bi dao zadovoljavajuce rezultate vec prilikom fotografiranja. Naravno da se ova mana moze kompenzirati fotografiranjem u sirovome formatu, u tri primjerka (jedna podeksponirana, jedna eksponirana prema zelji i jedna preeksponirana fotografija), gjde se nakon dolaska za racunalo, odabire najbolja, te se naknadnom obradom u nekome od alata koji podrzava rad sa sirovim formatima dobivaju odlicni rezultati. Ipak, kako nisam sklon obradi fotografija, ovo drzim manom koju treba spomenuti. Jos jedna stvar koju treba navesti kao negativnost, jest efekat koji objektiv proizvodi pri koristenju sa duljim ekspozicijama u kontrastnim svjetlosnim uvjetima kadra. Dakle, tipicna ovakva situacija bi bila fotografiranje panorama ili arhitekture, u uvjetima smanjena ili vrlo slaboga svjetla, gdje se u kadru nalazi jedno ili vise rasvjetnih tijela (ulicna rasvjeta ili sto drugo). Kod ekspozicija duljih od par sekundi objektiv generira zvjezdastu disperziju svjetla oko svjetlosnih objekata i to u sest krakova. Ovaj efekat je, takodjer, nekada pozeljan i moze dati posebno ozracje kompoziciji fotografije. Proizvodjaci filtera cak proizvode i filtere koji se sarafe na objektive kako bi proizveli bas ovaj efekat. Ono sto smeta jest sto nemate mogucnosti da ga izbjegnete kada to ne zelite u navedenim situacijama, osim naknadnom obradom na racunalu, sto ponovno napominjem, ne smatram posebno zahvalnim rijesenjem. Objektiv je (sto je i logicno s obzirom na „sirinu“) osjetljiv na upade svjetla, pa u odredjenome broju slucajeva generira i flare efekat. Ovaj je broj slucajeva vrlo ogranicen i desava sa samo u ponesto svjetlosno ekstremnijim situacijama, ali je desavanje cesce nego kod Nikkor konkurenta (govorim naravno o 12-24 f4 objektivu). S obzirom na sve navedeno bio sam sklon posumnjati u revolucionarnost SLD elemenata objektiva, ali sam nakon analize kromatskih aberacija, koje se objektivu desavaju, te kontrasta i distribucije boja, uvidio da ovaj Sigmin primjerak daje zamjetno bolje rezultate od primjeraka koje sam imao prilike oprobati, a koji nisu bili opremljeni SLD elementima. Naime, ovaj objektiv i u najzahtjevnijim uvjetima ima izuzetno nisku razinu kromatskih aberacija, u najvecemu broju slucajeva, nezamjetnu, osim na izrazito velikim (nerealnim) povecanjima.
Vinjetiranje sam vec spominjao, pa necu o njemu puno. Reci cu samo da se javlja vrlo rijetko, iskljucivo u svjetlosno najzahtjevnijim kadrovima, i da moze biti potencirano koristenjem neadekvatnih filtera, ali to u tome slucaju nije krivnja objektiva vec krivoga odabira filtera. Pri nabavci filtera vrlo bilo bi vrlo dobro kada bi se kupili MC filteri (bez obzira na coat objektiva), svakako namjenjeni koristenju uz wide objektive (WIDE edicije), jer će gotovo svaki filter koji nije namjenjen koristenju na sirokokutnim objektivima, gotovo sigurno uzrokovati vinjetiranje. Osobno, pokusao sam u svrhu testa, koristiti istovremeno na objektivu Neo Dynamic L400 filter i CPL zajedno (vise o oba na linkovima koji su navedeni iznad u tekstu) i na najsiremu kutu vinjetiranja gotovo da i nije bilo.
Sa objektivom dolazi i sjenilo. Kvaliteta i izvedba sjenila su neupitne, cak na visoj razini nego li sto je sjenilo dobavljivo uz Nikkora 12-24, za primjer. Do problema dolazi kada pokusate staviti ili skinuti poklopac objektiva, dok je sjenilo na objektivu. Ovo je izvedeno vrlo glupo i meni je osobno nepojmljivo kako ovakvo rijesenje moze proci interna testiranja i izaci na trziste kao finalni proizvod. Naime, poklopac objektiva ima rubno smjestene tipke za otpustanje poklopca od objektiva.
http://img378.imageshack.us/img378/9282/sigmac77ie9.jpg
Te tipke su jednostavno nedostupne dok je sjenilo na objektivu, dakle poklopac je jos koliko, toliko moguce nagurati na objektiv, ali ga je nemoguce skinuti sa objektiva dok je sjenilo na njemu. Rijesenje za ovo je kupnja zamjenskoga poklopca za objektiv koji ima centralno smjestene tipke za otpustanje. Promjer toga poklopca mora, naravno, biti 77 mm, jer je i promjer objektiva 77 mm. Ovakvi se, poklopci koji rijesavaju problem koristenja sa sjenilom, daju nabaviti od Nikona, Tamrona ili no name. Cijene im se krecu od 60 ak do 150 ak kuna.
http://img156.imageshack.us/img156/8890/nikoncyo2.jpg http://img413.imageshack.us/img413/9881/tamroncxj5.jpg
Zelim skrenuti paznju i na jos jednu prilicno bitnu stvar. Kombiniranje ovoga objektiva i rad sa bljeskalicom. Naime, zbog vrlo sirokoga kuta koji pokriva, ovaj je objektiv vrlo logican i kvalitetan odabir za fotografiranje u interijerima. Ipak, min otvor f4 i nije stavka koja previse veseli, kada se radi o fotografianju u svjetlu uvijek, manje vise, siromasnim zatvorenim prostorima. Sljedece cemu cemo pribjeci kako bi kompenzirali nedostatak svjetla jest povecanje ISO vrijednosti, do razumne granice, a nakon toga cemo produljiti i ekspoziciju. Posto ovaj objektiv nije opremljen IS (VR) sustavom i ovo je povecanje prilicno limitirano. I zadnje cemu cemo pribjeci jest primjena bljeskalice. Pri radu sa bljeskalicom napominjem kako niti jedna bljeskalica koja je inkorporirana u tijelo aparata definitivno nece biti dostatna da pokrije citavo vidno polje ovoga objektiva. Sto znaci da ce rezultat fotografiranja u mracnijim uvjetima uz uporabu bljeskalite biti pravilno osvjetljen sredisnji dio fotografije i vrlo mracni i tamni rubovi (pod rubovi u ovome slucaju podrazumjenvam 35-40 posto kadra). Jedino pravo rjesenje jest posjedovanje kvalitetnije (cesto citaj i skuplje) bljeskalice koja pokriva siri kut (makar i uz dodatke na glavu) i koja raspolaze vecom snagom. Stoga neka svi oni koji se odlucuju na kupnju ovoga objektiva u svrhu fotografiranja u interijerima, ako ne misle raditi u studijskim uvjetima, sa studijskom rasvjetom (napominjem kako ovaj objektiv nikako ne vidim u toj ulozi), definitivno moraju nabaviti i kvalitetnu eksternu bljeskalicu.
Tezina ovoga objektiva jest cca pola kilograma, i posto je dimenzijama „kratak“ biti ce pravo zadovoljstvo raditi sa nijme i na manjim tijelima (ovdje kao primjer spominjem tijela D40 i D80 bez battery gripa), kao naravno i sa vecim i tezim tijelima.
I da zakljucim...za sve one koji imaju zelju ili potrebu da ostvare svoje kreativne fotografske zamisli u sirokokutnome formatu, ovaj je objektiv definitivno preporuka.
Za korisnike Nikon tijela ovaj objektiv prakticki da i nema alternative, jer nudi najsiri kut trenutno na trzistu (10-20) i daleko, daleko najvise za ulozeni novac. Nikkor 12-24 izdvojio bi kao sitnicu bolji, performanse promatrajuci, ali zato uzega kuta gledanja i dva i pol puta vece cijene. Za korisnike Canon tijela on ce biti zanimljiva alternativa (jer i Canon ima u ponudi sirokokutni objektiv koji krece od 10 mm), ali cijenom takodjer poprilicno odudara od ovoga Sigminoga, za mozda 10% bolje preformanse i fotografske rezultate. Zelim napomenuti da svi oni koji posjeduju Canon tijela i odluce se na kupnju ovoga Sigma objektiva, pripaze na eventualne nepravilnosti u radu njihovih primjeraka. Prema dosadasnjim iskustvima na trzistima na kojima Sigma distribuira svoje proizvode pokazalo se kako je kontrola kvalitete za canon mount Sigme 10-20, izgleda, na prilicno nizoj razini od kontrole za nikon mount. Tako su prituzbe kupaca na Sigmu 10-20 za Nikon aparate vrlo, vrlo rijetke, dok su prituzbe na isti objektiv namjenjen canon tijelima gotovo uobicajene. Cesto kupci i po dva puta reklamiraju objektive dok konacno ne dobiju ispravan primjerak. Glavna indikacija da ste dobili nesto sto nije zadovoljavajuce kvalitete, jest drastican pad ostrine duz kompozicije (pogotovo ako se javlja pri beskonacnom fokusu prema rubovima fotografije), drastican pad svjetla u istim uvjetima ili mutna podrucja po kompoziciji, koja ne mogu biti opravdana nacinom fokusiranja i javljaju se nepravilno. Distributeri su upoznati sa ovim problemima i bez pogovora i problema ce zamjeniti vas primjerak novim.
Ako moja preporuka nije dovoljna, za kraj cu spomenuti da je upravo ovaj Sigmin objektiv dobitnik i TIPA nagrade, kao najbolji consumer objektiv za 2006 godinu.
Primjera fotografija koje sam uslikao ovim objektivom u ovoj recenziji, na zalost, nema. Bile su „preteske“ da bi ih UL negdje na net (5-10 MB JPEG, do 20 MB NEF). Ako se netko namjerava ozbiljno upustiti u kupnju ovoga objektiva, fotografije saljem na zahtjev, nekim nacinom koji cemo dogovoriti u hodu.
