Pravilo kod fotografije, a isto se može primjeniti i na film je da ako ti tvoj rad ima komercijalnu notu onda moraš pribaviti sve moguće dozvole i privole.
Dakle, ako ti se u filmu pojavljuje iPhone moraš od Apple-a dobiti suglasnost za korištenje njihovog loga/imena/proizvoda ili ti u filmu ne smije biti vidljivo o kojem je mobitelu riječ. Znači ne smije se vidjeti logo niti mobitel na način da ga je moguće nedvosmisleno prepoznati.
Isto je i za zvuk zvona. Isto ti važi za sve brandirane stvari koje se vide u filmu.
Ovo je u teoriji kako bi trebalo biti. U praksi se nitko previše ne zamara s time vidi li se koji je mobitel i koje zvono zvoni. Ako se netko i pobuni onda se nepoželjni detalji mijenjaju ako je riječ o zvuku, odnosno maskiraju ako je riječ o slici.
Sve najviše ovisi o tome za koje se potrebe snima film hoće li pojedini vlasnik branda dati dozvolu i pod koji uvjetima. Ako je namjena filma npr. obrazovna onda ima smisla upitati za dozvolu jer se takve dozvole u pravilu daju besplatno uz ograničeno pravo upotrebe, ali ako je komercijalna onda prije traženja dozvole treba biti svjestan da će tad dozvola koštati određenu sumu novaca.
Treća opcija je snimati bez dozvole i imati spremno rješenje u slučaju da se netko poželi na kršenje autorskih prava. Kod takvih kršenja uvijek prvo ide opomena i zahtjev za uklanjanjem sadržaja koji krši autorska prava. U ovom slučaju nema više smisla tražiti dozvolu jer će bez obzira na namjenu filma ista biti sigurno naplaćena.


Odgovori uz citat

Bookmarks