Naglasavam da sada iz “subjekivnih” i artistickih voda ponovno prelazimo na cisto tehnicku stranu fotografije i da opet govorimo o tehnickim pojmovima i mogucnostima digitalnih foto aparata sa kojima bi svaki iole abmiciozniji fotograf amater trebao biti upoznat.
Svaki foto aparat svjetlo detektira i mjeri foto chipom. Svaka boja u prirodi koju vidimo ima svoju strogo definiranu valnu duljinu. Sve se boje kriju u „bijeloj svjetlosti“. Ovisno o njenoj difrakciji i o poziciji odredjene valne duljine unutar sirine rezervirane za odredjenu boju u spektru, ona se manifestira kao ton te boje. Nase oko ima sposobnost razaznavanja izuzetno velikoga broja tonova iste boje. Mediji za detekciju svjetla na foto aparatima (govorili mi o filmu ili chipu na digitalnim foto aparatima) na zalost nemaju istu sposobnost. Tako, digitalni foto aparati imaju mogucnost razaznavanja i pohrane informacije na fotografiji ovisno o izabranome formatu fotografiranja. Vecina komprimiranih formata (dakle JPEG ili GIF i formata deriviranih iz dva nevedena) koristi 8 bitni prikaz tonova po kanalu za jednu boju. Dakle, ovim nacinom mozete dobiti prikaz 256 intenziteta (tonova) jedne boje, sto je daleko manje od broja nijansi tonova koje nase oko razaznaje, i pogotovo daleko manje od nijansi koje nam priroda nudi. Upravo zato nam se cesto fotografije cine manje zive ili manje realne od slike koju vidimo dok isti motiv gledamo golim okom. E zato tu uskacu sirovi formati fotografiranja (kada naravno govorimo o digitalnoj fotografiji). Sirovi formati (RAW, TIFF i sl.) koriste 16 bitni prikaz tonova po kanalu boje, sto omogucava detekciju i zapis vise od 65000 nijansi svake od boja. Upravo zato cesto mozete citati sve one silne savjete: „Ako zelite vise detalja, fotografirali u boji ili C/B, koristite sirove formate!“, jer i C/B fotografija nosi nijanse...nijanse sive, ali ipak nijanse.
Poanta jest…s obzirom da sve boje i tonovi potjecu iz “bijele svjetlosti” upravo je bijela boja ishodisna tocka/ishodisna vrijednost za svako odredjivanje boje ili tona chipa foto aparata. Ako foto aparat odnosno procesor foto aparata neposredno preko chipa krivo izmjeri i u rasponu krivo pozicionira bijelu boju i sve ce ostale boje i tonovi u prikazu odredjenoga kadra biti krivo prikazani (pod krivo smatram prikazani drugacije od onoga kako izgledaju u stvarnome kadru promatracu golim okom).
Aparat prilikom svakoga okidanja u rasponu “pozicionira” bijelu boju. To cini funkcijom koja se naziva Automatic white balance (AWB). Kako je i iz njenoga imena jasno aparat ju odredjuje automatikom. Kako se vec vise puta u ovoj maloj skoli pokazalo…aparat i nije bas uredjaj koji radi besprijekorno i bez greske…tako se pogotovo kod jeftinijih aparata sa cipovima manjih dimenzina i nize kvalitete te sa losijim procesorima desava greska prilikom pozicioniranja bijele boje u spektru. To dovodi i do “iskrivljenoga” prikaza i svih ostalih boja i tonova, pa slika ispadne nerealno “topla” ili “hladna” ovisno o smjeru u kojemu aparat promasi. To je nepozeljna karakteristika i valja se boriti protiv nje. Kod aparata koji vam ne nude mogucnost manualnoga odredjivanja balansa bijele boje, ponavljanje okidanja fotografije u istome kadru uz pozeljnu izmjenu svjetlosne vrijednosti je jedini nacin kojim mozete pokusati korigirati gresku foto aparata (ako ste u interijeru, dodavanje novoga izvora svjetla, upotreba bljeskalice ili pokusaj fokusiranja na neku svjetliju plohu…ako ste u eksterijeru mozete pokusati fokusirati na svjetliju plohu ali generalno malo toga mozete uciniti jer je i to poprilicno ocajnicki pokusaj).
Pravi lijek za opisani problem krivoga pozicioniranja bijele boje u spektru funkcije za automatski balans bijele boje je uporaba manualnoga odredjivanja balansa bijele boje (WB ili white balance funkcija). Nju ne nude svi foto aparati i ne nude ju na isti nacin. Neki foto aparati ju ne nude uopce, neki nude odredjeni broj predefiniranih postavki koje bi trebale dati najbolje rezultate u odredjenim uvjetima (npr. “oblacno”, “suncano”, “umjetna rasvjeta”, “tungsten”…). Neki foto aparati vam daju mogucnost da fokusiranjem fokusne tocke mjerite odnosno postavite reference za bijelu boju u tome kadru u kojemu ste trenutno. Neki cak daju mogucnost da odredjujete balans bijele boje u kadru putem unosa vrijednosti temperature (mahom u kelvinima…kako je prethodno objasnjeno).
Ako imate u manualnom modu fotografiranja na vasem aparatu mogucnost manualnoga podesavanja balansa bijele boje…svakako se poigrajte sa parametrima te funkcije da vidite kako njihove promjene utjecu na konacan fotografski rezultat, fotografiju, istoga kadra. Jednom kada svladate i “ukljucite” razmisljanje i o toj komponenti kadra/fotografije u svako okidanje vase ce fotografije dobiti na kvaliteti, a ukupna kvaliteta vasih fotografija svakako ce dobiti na konzistentnosti.
Odgovori uz citat
Bookmarks