Karakter svjetlosti (u kadru) na fotografiji
U jednome od prethodnih postova sam spomenuo da postoji i nesto “subjektivniji” osvrt na svjetlo u foto svijetu od pukoga pobrojavanja parametara koji prilikom fotografiranja na svjetlo na fotografiji utjecu. Te subjektivne komponente svjetlosti nisu u potpunosti ostavljeni subjektivnoj interpretaciji vec i oko njih postoje odredjena ustaljena pravila kada ih i kako rabiti i postici na fotografiji.
Najprije cemo definirati neke osnovne pojmove koji se najcesce spominju.
Toplo i hladno svjetlo
“Toplo” i “hladno” svjetlo vjerovatno su najcesce spominjani tandem kada je rijec o kategorijama karaktera svjetlosti. Moze ih se pojasniti ili probati docarati sa vise aspekata ali mozda je najjednostavnije krenuti sa komparacijom sa uvjetima u prirodi koje je svatko od nas dozivo. Zamislite prekrasan zalazak sunca za suncanoga dana…kada sunce pocinje doticati horizont sve u vidokrugu postake okupano crvenim, narancastim i zutim nijansama…sve boje postaju nerealno zasicene i sjene produbljene. Takvi uvjeti i takav karakter svjetla se opisuje kao “toplo” svjetlo. Slicni su uvjeti prikom fotografiranja pokraj otvorene vatre ili kamina u interijerima. Malo ublazeni ali i dalje srodni su uvjeti fotografiranja na umjetnoj rasvjeti koja isijava svjetlo u zutome dijelu spektra (neonska rasvjeta ili svjetlo klasicne zarulje).
Zamislite sada suprotnu sitaciju. Zamislite eksterijer za vrijeme prekrasnoga zimskoga dana dok je sunce visoko na nebu a citava je povrsina zemlje oko vas prekrivena snijegom uz plavo nebo bez oblacka koje se reflektira na snijegu i ledu oko vas. Takvi uvjeti i takav karakter svjetla se opisuje kao “hladno” svjetlo…i to naravno nije povezano cinjenicom da bi vam u takvim uvjetima bilo i temperaturno hladno vanivec time da bi vam u tome trenutku citavim kadrom dominiralo plavicasto svjetlo uz koje bi i bijele i sve svijetle plohe poprimale karakteristike ili gradirane tonove plave boje. Ponovno malo ublazeni ali vrlo slicni uvjeti fotografiranja dogadjaju se na umjetnoj rasvjeti koja isijava svjetlo u plavome dijelu spektra (halogena ili led rasvjeta).
Mogu li se ovi dojmovi potkrijepiti sa tehnicke strane…jasno. Postoji tehnicki pojam koji vrlo jednostavno moze objasniti ove netom opisane “pojave”. Taj se tehnicki pojam nazova temperatura boje. Svaka boja ima odredjenu temperaturu. Ta se temperatura najcesce izrazava u kelvinima. Neutralni dio spektra bi se prema toj nomenklaturi vrtio negdje oko 5000K. Sve ispod toga kretalo bi se lagano prema “crvenome” dijelu spektra boje a sve iznad toga krece se lagano prema “plavome” dijelu spektra uz opasku da se vrijednosti temperature boje kod vise opisanoga zalaska sunca krecu oko 2000K a kod “snjeznoga podneva” oko 7000K.
Greske u balansu boja jedna je od onih kategorija na fotografiji koju cak i uvjezbane oci cesto propuste detektirati (u razumnim okvirima naravno). Postoji dobar razlog za to. Ponajprije neki diskutiraju da je upitno vidimo li mi svi bas jednako. Naravno da je vid u ljudi mjerljiva kategorija, ali jednako je tako nemoguce nekome tocno opisati kako bas vi vidite odredjeni kadar. Jasno je da se mozemo sloziti oko detekcije objekata i detalja u kadru, ali sam dinamicki raspon boja i tonova, mekoca ili ostrina pojedinih ploha, disperzija svjetla i njegovo rasipanje, dubina sjena…takve su finese tesko opisive i vrlo je upitno vidi li ih svatko od nas jednako, odnosno na koji ih nacin svatko od nas vidi. Nadalje, u poplavi fotografija kojima je dinamicki raspon boja nerealan i redovito amplificiran kao i kontrast i RGB parametara i razlika izmedju svjetla i sjene u kadru…u poplavi ekrana (TV/racunala/mobiteli…) kod kojih su prikazi na jednak nacin “obradjeni”, oko razvija toleranciju na nerealan prikaz boja i tonova. Rijetko tko kalibrira sve navedene uredjaje…pa tako i foto aparate.
E sad…jasno je da cilj fotografa u svakoj od opisanih situacija moze upravo biti uhvatiti takav “pretjerano obojeni” kadar bas takav kakav jest kako bi takve boje i takav ugodjaj izazvale impresiju kod promatraca i jasno je da kod takvih ekstremnih situacija taj “promasaj” preciznoga balansa boje na fotografiji pozeljan, ali ipak vecina fotografskih situacija zahtjeva od fotografa precizno odredjivanje balansa boje...vjestinu koju je relativno lako razviti ali ju je poprilicno tesko usvojiti kao naviku prije svakoga okidanja.
Bookmarks