Dao sam glas za "Da, ukoliko stvari postanu "ozbiljnije"".
Pod "ozbiljnije" mislim na to da se vidi neka alternativa.
Sada ne vidim smisao u što bržem rušenju vlade- pošto ne vidim nikog sposobnog da ih zamijeni.
Možda se iz te skupine prosvjednika izdigne netko pametan i pošten- nadam se da hoće.
Ali, za sad ne znam...
Ne čudi me što stariji ljudi ne idu na prosvjed.
Kao što nam je profesorica rekla- nas kradu.
I nju su krali, ali ona će imati neku penziju i ionako neće još dugo živjeti.
Ali, mi nemamo budućnost.

Tako da stvarno ne znam što očekivati.

Nisam protiv prosvjeda, ali sam protiv Pernara i njegovih "pratioca" koji prosvjeduju samo da bi prosvjedovali.
Tako da podržavam prosvjede, iako ne vidim neku svjetlu budućnost ili skori i lagan izlazak iz naše situacije.

Također nisam socijalni slučaj- ali, bojim se da u budućnosti neće biti baš tako lako.
Kada roditeljska potpora nestane- sumnjam da će prilike za zapošljavanje iskakati na sve strane.

Po meni se cijeli mentalitet mora promijeniti, ali to je nemoguće...
Eh, jesam optimističan