Možda bi bilo bolje raspitat se o tome na kakvom poslovnom forumu. Cijena bilo koje robe koja se prodaje formira se po principu nabavna cijena+porez+trgovačka marža. E sad koliko povoljnu nabavnu cijenu možeš postići ovisi ne samo o količini robe, nego i o tvom renomeu. Za istu količinu robe manju cijenu će platit npr. M-san nego neki tek otvoren dućan. Isto tako M-san (ili netko sličan) platit će robu nakon 30-60 dana (pod uvjetom da sve ide po zakonu, a u našim uvjetima i kasnije), dok će mali dućan tu istu robu platit po predračunu.
Porez određuje država i tu nemaš puno utjecaja.
U trgovačku maržu moraš ugurat sve ostalo. Znači i troškove osoblja i režije i svoju zaradu. I tu moraš balansirat između toga da su ti cijene dovoljno niske da ne izgubiš kupce, a opet da ne propadneš jer nisi mogao od zarade platit struju i vodu.
Puno toga ovisi i o lokaciji, u nekom manjem mjestu gdje nema takvog dućana uspješno ćeš poslovat i sa nešto većim cijena nego u obližnjem većem gradu. U takvim situacijama zarada se temelji na jeftinijim stvarima (tipkovnice, miševi, zamjenske tinte.....) za koje se manje više nikom neda ići negdje samo zbog 5 kuna razlike. Kad uračuna troškove puta taj dućan pri ruci ispada jetfiniji.
Poželjno je uz dućan imati i servis ili barem mogućnost slaganja računala po želji. Ljudi su spremni i više platiti, ako negdje mogu dobiti baš ono što žele.
I na kraju, iako ne i manje bitno. Uspjeh ovisi i o dojmu koji će ljudi steći kad dođu prvi puta. Osobno izbjegavam dućane gdje su trgovci prepametni, a na konkretno pitanje motaju i muljaju. Poštenije je ponekad reći ne znam, nego , da bi ostavili dojam stručnjaka, motati i muljati. Nikad ne znaš koliko onaj tko te pita zna i da li hoće nešto saznati ili samo provjerava koliko trgovac zna.
Bookmarks