**Humanitarne Akcije**Pomozimo drugima**

[VuKi]

Srce mi se para na priču koja nije humana prema jednome mladiću koji si ne može sam pomoći i nitko mu ne priskače u pomoć!!!

Molim Vas pokažite moć interneta i proširite vijest na sve strane da se stide oni koji nemaju srca!

Danas na dan ljudskih prava 10. prosinca.
Quote:

http://tragstopala.bloger.hr/ kaže:

utorak, prosinac 9, 2008
Hrvoje nije celebrity



Uzurpirali javni put i stavili bodljikavu žicu svome susjedu u invalidskim kolicima

Umjesto božićne priče, ja vam nudim priču (vrlo kratku) o mukama Hrvoja i njegove majke sve u mislima na dane koji dolaze...
U mjestu Poljica Općina Marina, u obiteljskoj kući stotinjak metara od mora žive majka Mira Šoljić Vukušić (60) sa paraliziranim sinom Hrvojem (30) .

Susjedi su proširili svoj vrta i okućnicu na račun javnog puta i suzili ga na jedva 50-ak centimetara. Tako Hrvoje koji je u invalidskim kolicima ne može van. Da bi sina izvela izvan kuće, majka najprije prenese invalidska kolica zatim na leđima prenese sina. Nevjerojatno ali istinito! Susjedi ljeti iznajmljuju apartmane pa im gosti mogu «uživati» gledajući zarobljenog nemoćnog mladog čovjeka u kolicima između njihovih žičanih ograda.

Tok događanja, po službenim papirima, ukratko ide ovako:

1) U zapisniku uviđaja Komunalnog redara općine Marina od 29.10.1997. te njegovom dopisu od 7.11.1997. naslovljenom na Ured za prostorno uređenje – ispostava Trogir piše i:

«Molimo građevinskog inspektora da iziđe na teren i da se što je moguće prije ti zidovi uklone odnosno da se otvori javni put te spriječi uzurpiranje istog.» i u potpisu komunalni redar Boris Božan.

2) Općina Marina (kao vlasnik puta) podnijela je tužbu radi nepačanja protiv trojice uzurpatora puta 14.9.1998., ali se Općinski sud Trogir proglasio nenadležnim. Njihovu žalbu Županijski sud u Splitu 2001. g. Odbija i u predzadnjem stavku obrazloženja kaže:

«Kako rješavanje spora ne spada u sudsku nadležnost, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog tužitelja za donošenje presude zbog izostanka, ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu.»

3) Majka je i dalje tražila pomoć od Ministarstva obitelji, obraćala se medijima i drugim institucijama, ali do danas ništa nije poduzeto. Tek članak u listu Slobodna Dalmacija.

Dobar primjer kako u životu djeluje pravna država! Kršenje ljudskih prava da ne spominjemo. Nitko da kaže tko bi bio nadležan riješiti ovaj spor. Majka je na rubu psihičke izdržljivosti zbog situacije koja traje više od 10 godina.



Kada sam slušala majku Miru – nisam mogla vjerovati vlastitim ušima. Kada mi je ista poslala dokumentaciju, morala sam povjerovati. Imena tih susjeda ne spominjem, ne želim zagađivati svoj blog, ali ako netko želi – može dobiti broj telefona majke na moj mail ili pp. S jedne strane života ima mnogo primjera dobročinstava i ljudi koji svoju humanost pokazuju prema svemu što ih okružuje. Na drugoj strani života su ružni i crni postupci ljudi nezasitnih i bezobzirnih do bola. Ljudi sa te mračne strane gaze slabije svjesno i planirano.
Nikome ne bih poželjela naći se u situaciji majke i sina Šoljić, čak niti susjedima koji oduzeše put i staviše bodljikavu žicu. Ali htjela sam ovo reći, makar ovako, makar nekima koji budu htjeli pročitati. Jer, da su u pitanju neka poznata imena, neki celebrity, mediji bi se otimali i pritisnuli sve službe. Ovako ispada da nitko ništa ne može trojici bahatih susjeda.

EDIT: Stavljeno i na forum.hr