http://www.bug.hr/ostav/

Drago Galić / četvrtak, 4. rujna 2008.

"Do no evil" na Googleov način

Zanemarimo na trenutak činjenicu da Googleova poslovna "mantra" ili moto "Do no evil" ("Ne čini zlo") već neko vrijeme pomalo šuplje zvuči barem od pretprošle godine kada su do strane nekih, doduše desničarskih tiskovina, optuženi da su kineskim vlastima predali podatke o svojim korisnicima koji imaju to nesreću da su Kinezi, a k tome i kritiziraju vlastitu vlast.

To bih još nekako mogao i shvatiti. Google je međunarodna kompanija koja posluje diljem svijeta i logično je da poštuje zakone zemalja u kojima ima podružnice.
Također, za razliku od onih koji se groze Gmailove automatizirane pretrage naših mailova u potrazi za ključnim riječima, od samoga početka nisam imao nikakvih problema s tim konceptom. Ne bojim se da bi moji mailovi mogli ikoga ni izdaleka zanimati, čak ni oni "sočniji" i "masniji".

K tome, Google je od početka priznao da će se nešifirana pošta rutinski automatizirano pretraživati u potrazi za ključnim riječima kako bi u nju uvaljali nekakve reklame i nije se nikada radilo o nekakvoj "tajni" koja je odjednom otkrivena na iznenađenje korisnika.

Njihovi GoogleDocs i ostala tona besplatnih internetskih servisa i alata uglavnom rade vrlo dobro i stabilno. Google je vrlo otvoren oko toga kako rade i kakvi su potencijalni sigurnosni problemi vezani uz njih, ako ih ima i nikada ne skrivaju da je razlog zbog čega sve to rade želja i da sami zarade.

Ukratko, Google je za mene uvijek bio vrlo simpatična megakorporacija koja se, možda, pokušava predstaviti boljom i brižnijom za ostatak čovječanstva nego što to stvarno jest, ali još uvijek dovoljno iskrena da znam na čemu sam kad god se spojim na Gmail ili na bilo koji drugi njihov servis.

Stoga je nedavni izlazak beta verzije vrlo brzog i po mnogo čemu osobitog Chromea i mene u početku oduševio. Oduševljenje je ponajviše bilo vezano uz dizajn i neka tehnička rješenja o kojima smo već pisali na Bug Onlineu, dok me "sitnice" iz priloženog End User License Agreementa (EULA) ili po hrvatski "Ugovora o uvjetima i odredbama", koji moramo prihvatiti prije instalacije programa nisu pretjerano zanimali.

Srećom, ima onih koji ne kliknu samo na "Accept" ili "Prihvaćam" i krenu s instalacijom, već i pročitaju to što tobože prihvaćaju. Takvi su prvi počeli komentirati neke "neobične" formulacije u Googleovom ugovoru kojeg svi prihvaćamo bez čitanja, ili s čitanjem, a bez razumijevanja.

Ponajprije je glas digao izvrsni Joe Wilcox koji je navodnu Chromeovu fokusiranost na osobnu privatnost izvrsno ismijao u svom blogu na Microsoft Watchu.

Neobično je, blago rečeno, što svaka instalacija Chromea ima jedinstveni broj za svakog korisnika i taj se broj šalje Googleu bez ikakvog našeg odobrenja, zajedno s informacijama o verziji preglednika i jeziku. Google te podatke dobiva i svaki puta kada se Chrome ažurira novim verzijama ili zakrpama.

Ovo je, koliko je meni poznato, a vidim i drugima, jedini internetski preglednik koji šalje okolo jedinstveni aplikacijski broj po kojemu me se može točno identificirati u stilu - "To je onaj koji je jučer pisao protiv Googlea, a k tome ima i račun pero.peric na Gmailu".

Dakle, podaci koje dobiva od Chromea plus moji računi na njihovom servisu su Googleu sasvim dovoljni da zna moj identitet, moje internetske navike, ponašanje i sadržaj mojih mailova.

Sama za sebe, svaka od ovih stavki nije važna. Sve zajedno - jesu. Vrlo mi je važno da li nepoznat netko u nekoj korporaciji, ukoliko to poželi, može znati toliko toga o meni što mu nisam dobrovoljno priopćio. Ne bavim se kriminalom bilo koje vrste, čak ne skidam ni glazbu s Interneta, nisam povezan s teroristima, desničarskim milicijama u Montani ili bilo čime drugim problematičnim zbog čega bi moje navike mogle biti ikome imalo zanimljive. Ipak, jednostavno ne želim da itko ima mogućnost toliko toga znati o meni bez mog pristanka, koliko god svi ti podaci bili dosadni i beskorisni.

Wilcox je također vrlo dobro, svega par sati po izlasku Chromea, uočio detalj iz uputa: "When you type URLs or queries in the address bar, the letters you type are sent to Google so the Suggest feature can automatically recommend terms or URLs you may be looking for." Pomalo pretjerano, ali s pravom, pitao je da li se onda radi o keyloggeru? Iako keyloggeri po mogućnosti bez našeg znanja šalju sve što otipkamo svojim tvorcima, a Chrome priznaje da "u centralu" šalje samo podatke iz pretraživača odnosno adresne trake, osobno se osjećam nelagodno. Nemam problema s time da se adrese koje utipkavam i pojmovi koje tražim drže u lokalnom historyju ili cacheu na mom disku, ali imam problema s time da se moji upiti i adrese web stranica na koje se spajam idu u nečiju "centralu".

A Google, ponovo, prema jedinstvenom aplikacijskom broju može znati točno o kojoj se instalaciji radi koja je povezana s drugim njegovim i tuđim servisima na Internetu.
Imajte također na umu da je Microsoft od strane novinara i korisnika bio 2001. "razapet" zato jer su Windowsi XP slali aktivacijski broj koji se mogao identificirati kome pripada.

Ponovo - što ili tko priječi Google da aplikacijski broj Chromea poveže s identifikacijskim brojem mojeg računa na Gmailu ili nekom drugom servisu? Moto "Do no evil"? Pa, ako ste u to povjerovali, vjerojatno još čekate zubić-vilu da vam dođe pokupiti ispali zubić ispod jastuka. Ipak, ovo nije bio kraj iznenađenjima iz tvrtke Ne-Učini-Zlo.

Ekipa s The Registera je nastavila s čitanjem End User License Agreementa i došli su do sekcije 11 koja je jednostavno pokušaj otvorene prijevare korisnika.

Točka 11.1 u sekciji "Licenca sadržaja koju Vi dodjeljujete", kaže: "11.1 Zadržavate autorska i sva već postojeća prava nad sadržajem koji pošaljete, objavite ili prikažete u uslugama ili putem njih. Slanjem, objavljivanjem ili prikazivanjem sadržaja dajete Googleu trajnu, neopozivu besplatnu i neisključivu licencu da širom svijeta reproducira, prilagođava, mijenja, prevodi, objavljuje, javno izvodi, javno prikazuje te distribuira sadržaj poslan, objavljen ili prikazan u uslugama ili putem njih. Svrha je te licence omogućiti Googleu prikazivanje, distribuiranje i promoviranje usluga, a moguće ju je opozvati za određene usluge u skladu s dodatnim uvjetima za te usluge."

Ovaj dio ugovora je tako definiran da nije stvarno jasno na koje to "usluge", odnosno servise se odnosi. Definirano na ovaj način, može se odnositi na bilo što. Samim tim što koristite Chrome za stavljanje materijala na server vašeg poslodavca, Google može tvrditi da ste mu dali licencu da on to dalje distribuira kako želi i kome želi.

Ako se odnosi samo na You Tube, to nigdje ne piše. Oni koji naivno zaključuju da je ugovor sročen na ovaj neodređeni način slučajno, a ne namjerno, te da Google "misli" samo na You Tube, neka se vrate čekanju zubić-vile.
Usput, u komentarima na Bugovom forumu na ovu vijest bilo je i par Googleovih "advokata" koji su se iz nekog besmislenog razloga trudili braniti i opravdati ovu točku Googleovog ugovora, koju čak ni on sam nije mogao opravdati.
Naime, negdje tijekom jučerašnjeg popodneva ili večeri u engleskoj verziji ugovora, koja se gleda kao jedina važeća ako se u nečemu razlikuje od ugovora na lokalnim jezicima, prepravili su točku 11.1 koja sada glasi: " You retain copyright and any other rights you already hold in Content which you submit, post or display on or through, the Services."

Prvo, samo po sebi je razumljivo i to nigdje i ne treba pisati, da korisnik samim time što je nešto stavio na neki servis na Internetu Googleov ili bilo čiji drugi i dalje zadržava sva prava, koja eventualno ima nad tim sadržajem. Ovo je ostalo samo zato da se ne bi brisala čitava točka 11.1 iz ugovora, iako bi se, zapravo, čitava sekcija 11 koja se na hrvatskom zove "Licenca sadržaja koju Vi dodjeljujete" mogla slobodno obrisati.

Naime, problematična je i točka 11. 4 koja kaže "11.4 Potvrđujete i jamčite Googleu da imate sva prava, ovlasti i nadležnost za dodjelu gore navedene licence."
Prvo, što se ikoga tko mi daje internetski preglednik na uporabu tiče što ja s njim radim i koji sadržaj okolo gledam ili dijelim? Drugo, ja imam apsolutno pravo okolo dijeliti i sadržaj na koji nemam nikakva prava, ovlasti i nadležnosti za dodjelu gore navedene licence.

Mogu, primjerice, na nečiju zamolbu staviti njegov autorski rad na Internet na koji nemam nikakva prava koja bi prenio na Google, a isto tako imam prava isječke pjesama, TV emisija, filmova itd. ukoliko ne premašuju određenu duljinu, posve legalno dijeliti naokolo i stavljati gdje hoću, a nemam nikakva "prava, ovlasti i nadležnost za dodjelu gore navedene licence."

Neka fiškalska "pametnica", opečena stalnim napadima na You Tube zbog povrede autorskih prava, odlučila je olakšati život korporaciji na taj način da sa sebe, dogovornost prebaci na druge.

Na žalost, to je napravljeno na glup, pacerski, amaterski i za krajnjeg korisnika uvredljiv način.

Stoga, moj odgovor na Googleovo pitanje prilikom deinstalacije Chromea ("Jeste li sigurni da želite deinstalirati program Google Chrome? (Jesmo li Vas nekako uvrijedili?") je "Apsolutno da. Uvrijedili ste me jer me držite većim idiotom nego zapravo jesam."

Usput, hvala za pouku što to u korporativnom svijetu znači "Do no Evil".
drago@molim bez spamabug.hr