Moby, Pripyat jos i nije toliko jeziv, koliko cinjenica kad gledas u svo ono zelenilo koje se proteze od Pripyata prema sjeveru, granici s Bjelorusijom.. i kad znas da su tamo nekoc bila sela.. i ceste.. a sada je sve to duboko ispod zelenog plasta.. radioaktivnog plasta..
sela su izbrisana s karti, da nekome ne bi palo na um ici u turizam..
s vremenom ce biti isto kao da ljudska noga nikada nije ni krocila tamo..
ali ce zato pistanje gajgera uvijek (barem 300 do 600 godina, kako predvidjaju) podsjecati da je za svo to divno radioaktivno zelenilo zasluzna upravo ljudska nemarnost..



Bookmarks