Eh, svašta se pročita ovdje
Ajmo redom: reaktor 4 u Chernobilu je građen isto kao i još jako puno njih širom svijeta. Isti princip, ista logika, materijali, kao i hrpetina drugih. Katastrofa je rezultat čisto ljudske greške, ničeg drugog. Kod reaktora je veliko sranje kad se zaustavi reakcija. Kad stane. Onda ga je praktički nemoguće natjerat da nastavi raditi. A gospoda su testirali što će se dogoditi ako pumpe koje tjeraju vodu oko reaktora, radi hlađenja, ostanu bez vanjskog izvora napajanja: da li će sam reaktor moći gurati te pumpe i hladiti sam sebe (perpetuum mobile drugog reda) ili ne. Teoretski, hoće. Ali, postoji security dio u elektrani koji radi shutdown onog trena kad pumpe stanu. Pa da se to ne bi desilo, isključili su taj mehanizam, pošto će sami kontrolirati sve. Dakle, isključili su security sisteme i krenuli uvlačiti inhibitore reakcije u bazen (tzv. "šipke"). I reakcija se smanjivala i smanjivala, polako i pomalo. Sve radi, sve 5. U jednom trenu reakcija je tišla prenisko, skoro je stala. A dečki znaju da ako se zaustavi, onda je sranje, najebat će, ovo, ono. I povuku van hrpu inhibitora. I reakcija se krene vraćati polako prema normali. Fora je da kad izvučeš taj štap naglo van reakcija ne poraste isto tako naglo, nego je troma i treba joj vremena. A oni povukli brdo štapova van, skoro sve. I kad su skužili da se diže reakcija, ljudi si čestitaju, bravo, super, vratili smo reakciju, no... Ova raste preko granice. Opet sranje. I onda "touch of the genius" i carevi urone brdo štapova odjednom unutra. A malo "sranje" kod štapa je da kad ga naglo uvali unutra onda pojača reakciju na tren. Fora kao sol i voda: sol podiđe vrelište vodi (iznad 100 dakle), no ako imaš vodu koja vrije u loncu i baciš šaku soli unutra, onda ta voda na tren još jače zakipi. Eto, ista varijanta je kad se spusti štap naglo u reaktor. A kad se spusti hrpa štapova naglo u reaktor, onda moš' mislit. Plus, u svemu tome, zaboravili su (kao i mi sad) na pumpe, koje su na tren stale, ostale bez vode. I kad su na tu pojačanu reakciju krenule, hladna voda je došla ispod reaktora, na vrelo, u manje od sekunde se pretvorila u ogromnu količinu pare, i jednostavno eksplodirala od pritiska, kao što bi eksplodirao lonac na paru. Bum. Ode kapa do 1000 tona betona kao da je od šećera, i reaktor ostaje otkriven prema atmosferi.

Dalje je više-manje točno što se zna, osimžrtava: neki dan na TVu vele 60 i nešto direktno poginulih. Da, ali samo oni koji su radili u/oko reaktora. Ekipa koja je uletavala s helikopeterima je dobila toliku količinu radijacije da su iste sekunde povraćali, a umirali u roku od sat-dva. Milijun puta preko dopuštene količine, čak i više. Vidi se na starim filmovima ono što izgleda kao "ispucani film" - to je zračenje. Pa ekipa koja se vidi okolo kako s krovova skida lopatama radioaktivni materijal! To je rastaljeni ugljik od štapova koji se kupao sa radioaktivnom jezgrom, vrijeme poluraspada mu je takvo da nikad neće bit "normalan". Nikad! A ovi to lopatama bacaju na hrpu. Baš me zanima koliko ih je preživjelo... Ekipa u Pripyatu koja je s mosta gledala "mrak svjetlo" iz smjera reaktora - bili su na direktnoj crti prema pukotini reaktora, direktno na snopu radijacije. I oni su dugo živjeli. I oni koji su se penjali na krovove da bolje vide "super crveno svjetlo".

Priča da je sarkofag pretežak i da tone je točna. Zato se i radi već godinama na tome da se napravi novi a ovaj da se makne, no ostaje problem kako to izvesti i gdje sa starim serkofagom - taj se napio radijacije kao rijetko tko, treba to negdje "spremiti" da ne smeta. Gdje, kako? Također, ona "slonova noga" koja je još dolje, dakle rastaljena jezgra, koje na jednom filmu i vidi, bili su dolje... nije cijela. Znaju, otprilike, koliko materijala je odletjelo u atmosferu (koliko jezgre) i koliko je dolje, ispod sarkofaga, ali dio nedostaje. I to prevelik dio a da bi se zanemario. A ispod samog sarkofaga je podzemna rijeka koja se dijelom koristila za hlađenje, koja utječe dalje u more, itd...
Rusi ko rusi, oda su zataškavali sve da ne ispadnu papci pred Amerima i svijetom, a danas se srame + vele "ma 'ko ga jebe" pa i dalje ne priznaju sve žrtve. Direktne, dakle, ljude koji su pomrli od posljedica radijacije u prvih 6 mjeseci. Da ne govorimo o godinu dana, i da ne govorimo o narednim generacijama, deformacijama, itd.

Desilo se sranje, svakom se moglo dogoditi. Ne bi smjelo s nuklearnim stvarima, ali desi se. I umjesto da priznaju, vele odmah "ekipa, to i to je, pomozite" pa da cijeli svijet, kojeg se to i te kako tiče, pomogne sredit stvar, oni šute ko kurve i ostave otvorenu nuklearnu jezgru nekoliko dana da isijava u atmosferu prije nego što ih drugi ulove u sranju - tek onda priznaju "ma nekaj malo je tu puklo, niš grdo, sve pod kontrolom".

Imam ja oko 1.5 GB filmića, dokumentaraca, originalnih snimki, fotografija i sličnoga negdje u arhivi, uključujući i jedan dokumentarac u 6 dijelova koji su rusi snimili o tome kako se i što dogodilo, te o posljedicama. Naravno, taj je na ruskom, ali kad ga se pregleda 10a puta koncentrirano, nešto se polovi, što po snimkama što na uho, što po ostalim tekstovima available na netu.

Znam čovjeka koji radi u nekoj našoj agenciji za radijaciju, tako nešto, uglavnm stručnjak na tom polju, koji veli da se tamo može ići, da je sigurno. E sad, sam sarkofag je, veli, sranje, i bliža okolica, i stoji da su se neke stvari (drvo, gljive) napile radijacije pa sad zrače, ali veli da to "nije baš tak kak se misli". Kratko smo pričali, ali nije me baš uvjerio. No, on bi trebbao biti stručnjak... Ja znam da bih ja, da imam nešto $$ sa strane, odmah otišao tamo, vidio, prošao... Hell yes!

...s tim da bih prije posjetio banku sperme i ostavio depozit-dva-tri, just in case...