Koliko vidim na filmićima, tom mjestu možeš prići nekim improviziranim stepenicama. Daleko mi je to od mogućnosti izgradnje neke pokretne trake. Opet, ako bi netko i radio tu traku, to je sizifov posao - ti ljudi moraju biti dolje kod izgradnje, moraju to dizajnirati i moraju se ozračiti pa bar maloNe vjerujem da je ikome u interesu ikoga više ozračiti.
Činjenica je da je transport radioaktivnih materijala pain in the ass, o tome svi pričaju, a da ne spominjemo cijenu heh:Uz njih stavis jos neke kutije, npr od cementa tj od materijala koji minimalno propusta zracenje i onda ti roboti odu nutra, nasjeckaju taj plutonij i strpaju unutra u te kutije.
Dodju do trake, koja vodi iz reaktora do povrsine i kako putem te trake te kutije dolaze na povrsinu odma bi se to ukrcavalo u neki auto, kamion kaj god, i onda mogu s tim radit kaj oce..
http://www.world-nuclear.org/info/inf20.html
Ti to čudo možeš dopeljati na površinu, ali čim to izađe van dam se kladit da će biti deklarirano kao nuklearna opasnost zbog toga jer ga ne možeš dovoljno dobro zaštititi u samom početku vađenja. Drugim riječima, meni cijela ta priča sa plutonijem izgleda kao one way story - rastopio se, propao i zauvijek će ostati tamo dolje zbog svih ovih otegobnih okolnosti.
Plutonij 239 je inače zapaljiv pri sobnoj temperaturi, vrijeme poluraspada je 24000 godina (a za potpuni raspad mislim da sam čitao kako mu treba i par stotina tisuća godina) i ono... mislim da će još dugo biti s nama
http://en.wikipedia.org/wiki/Plutonium-239



Ne vjerujem da je ikome u interesu ikoga više ozračiti.
Odgovori uz citat
Bookmarks