Velika većina onih koji čiste aparate u vlastitoj režiji čiste senzor, a zaboravljaju očistiti i unutrašnjost kućišta. Prašina koju pokupe sa senzora ne ostane sva na sredstvu za čišćenje nego leti okolo, posebice kad se koriste neke puhalice. Isto tako kontrola očišćenosti se radi tako da se stavi neki fiksni objektiv (ja stavim 50/1.7), zatvori blenda do kraja, fokus stavi na najbliže i okrene u neku jednoličnu pozadinu (najbolje je u vedro nebo). Tada se vide i najmanje točkice.

E, sad. Kako čistiti a da ne napravimo još više točkica.
Nakon nekoliko eksperimenta pokazalo mi se da je najbolja varijanta ovakva:
1. pomoću komprimiranog zraka ispuhati prvo otvor sa zatvorenim zatvaračem.
2. s nekom krpicom koja ne pušta dlake, namočena u 97% industrijski alkohol detaljno obrisati otvor, ogledalo i mutno staklo
3. tek sada uključiti funkciju čišćenja senzora (digne se ogledalo i otvori zatvarač)
4. pomoću nekog od mokrih sistema čisititi senzor (svetko ima svojeg favorita), uvijek povlačeći u jednom smjeru.
5. očistiti dijelove otvora do koji nismo mogli doći od ogledala (isto alkoholom)
6. završni potezi na senzoru

Ponoviti testnu sliku na isti način. Veći komadi se vide odmah kod povećanja na aparatu. Ukoliko tu štima, sliku staviti u photoshop i stisnuti autolevels. Tada se pokaže i najmanje zrnce prašine. Ukoliko smo s time zadovoljni, stavi na kontinuirano snimanje i maksimalnom brzinom okini (pod istim uvjetima) barem 10..15 slika. SVE provjeritii u PS-u na isti način. Time ćete vidjeti da li ste dobro očistili otvor. Tu dolazimo do toga zašto se nakon čišćenja prašina pojavi nakon kratkog vremena.

Naime, ako postoji prašina u otvoru, propuh koji stvara ogledalo je dovoljan da ona letu unutar aparata i na onih 10..15 slika može na jednoj biti na drugoj ne. Zato je bitno da se i otvor očisti jednakom pažnjom kao i sami senzor. Samo za otvor ne moramo koristiti skupe stvari, odnosno možemo koritistiti krpice od prethodnog čišćenja.