Nikon D80, Nikorr AF-S 18-135 i 18-200 IF ED G VR recenzija

[Bimbi]

Ova recenzija je nastala kao plod moga trodnevnoga „intenzivnoga“ druzenja sa nize navedenim aparatom i opremom, tako da napominjem da sam u odredjenoj mjeri bio i vremenski ogranicen, u testiranju svih situacija i modova rada, koje sam zelio istestirati. Ovo nije bilo moje prvo i jedino druzenje sa navedenim aparatom, tako da sam neka iskustva koja cu opisati u ovoj recenziji stekao vec i prije negoli sam u test krenuo sa namjerom pisanja recenzije.

Napominjem da sam za vrijeme testiranja kao dio opreme imao i Nikonovu bljeskalicu SB600, ali istu namjerno nisam ukljucivao u test i to iz dva razloga:

1. da potpuno i bez asistencije dodatne bljeskalice istestiram mogucnosti one ugradjene u D80
2. zato jer mi vremensko razdoblje na koje sam doticnu opremu dobio nije dopustalo ekstenzivnije testove sa i bez bljeskalice

Reci cu samo da navedenoj bljeskalici u kompletu sa Nikon D80 modelom idu moje najtoplije preporuke...svaki zaljubljenik u fotografiju znati ce cijeniti dodatne mogucnosti koje ce mu SB600 bljeskalica pruziti u radu.

Eto, toliko u uvodu. Za pocetak da kao i uvijek pobrojim opremu koju sam imao na testu:

• Nikon D80 body

• Objektiv 18-135mm f/3.5-5.6 ED-IF AF-S DX Zoom-Nikkor

• Objektiv 18-200mm f/3.5-5.6G IF-ED AF-S VR DX Zoom-Nikkor

• MB-D80 battery grip

• SD Ultra II 2GB

• SD Micro 1GB + SD adapter

Dakle u kompletu u kojem sam najvise testirao to izgleda ovako:

• Nikon D80 + MB-D80 battery grip + 18-135 AF-S DX

Naglasavam da sam pokusao biti lisen svake subjektivnosti i da su cinjenice koje ovdje napisem iskljucivo dojmovi steceni u nepristranom testiranju i koristenju navedenom opremom.

Zapoceti cu naravno sa izgledom samoga aparata i dojmom koji su na mene ostavile kategorije konstrukcije i ergonomije modela. Prvo sto sam zapazio bila je kompaktnost i uvjerljiva izrada kucista Nikona D80. Naime, radi se o aparatu cije je kuciste u potpunosti izradjeno od plastike, uz neznatna pojacanja na lens mount dijelu, koja su ojacana aluminijem. Bez obzira na navedenu cinjenicu kuciste je izuzetno uvjerljivo i cvrsto. Plastika je dvoslojna lijevana u kalupe, tako su tragovi „znojenja“ na kucistu i sada za hladnijega vremena (koje nastaje kao rezultat temperaturne razlike zraka unutar kucista i topline tijela korisnika na vanjskome dijelu) gotovo neznatni. Zazora nema, kao niti skripanja ili ostalih cudnih zvukova koje znaju proizvoditi nekvalitetnija plasticna kucista, odmah po vadjenju iz kutije. Svi prikljucni portovi (za kablove) kao i vratasca za bateriju i memorijske kartice, su izvedena vrlo kvalitetno ili u plastici visoke kvalitete ili sa vrlo postojanim gumenim brtvama koje besprijekorno nalijezu na kuciste aparata.
Grip aparata je dubok i pruza pravu ugodu u radu. Nesto je manji i plici od onoga na modelu D200, ali je izveden jednako precizno i sa jednakom kvalitetom u zavrsnoj obradi materijela i perforaciji gume.



Straznji dio hvata (dio za palac desne ruke) nesto je losiji u odnosu na D200 model, ali i dalje mnogo uvjerljiviji nego li kod mnogih DSLR modela koje sam imao prilike vidjeti.

[Bimbi]

Posebne pohvale sa moje strane idu i novome rijesenju funkcijske tipke (smjestene u desnome dijelu sa straznje strane aparata). Naime ta je funkcijska tipka na modleu D200 5 – smjerna. Odnosno omogucava korisniku kretanje u cetiri smjera (lijevo, desno, gore i dolje), te peti smjer „u aparat“ koji se potvrdjuje odabir pojedine opcije prethodno odabrane kretanjem u smjerovima. Ovo je 5 – smjerno rijesenje bilo prilicno lose jer je kod D200 modela bilo gotovo nemoguce potvrditi odabir opcije sa doticnom tipkom a da se ona prije same potvrde ne pomakne u jednome od smjerova i nakon toga odabere ono sto niste zeljeli. Ovo je u radu znalo prilicno frustrirati. Na D80 Nikon je ponudio novo i mnogo bolje rijesenje. Naime doticna je tipka sada 4 – smjerna (omogucava kretanje unutar izbornika i opcija fotografiranja lijevo, desno, gore i dolje) a potvrda odabranoga se vrsi sa tipkom OK pozicioniranom nesto ispod navedene 4 – smjerne tipke.



Kako se na gore navedenoj fotografiji i vidi smjestaj 4 – smjerne tipke vrlo je logican, a tipka za potvrdu odabranoga (OK) je takodjer na dohvat palca u bilo koje trenutku rada sa aparatom. Izmedju dvije spomenute tipke nalazi se „lock“ tipka koja omogucava zakljucavanje 4 – smjerne tipke, kako ne bi nehoticno promijenili odredjenu vrijednost prilikom fotografiranja.

Shoulder strap isporucen uz aparat kvalitetan je i dovoljno sirok za prilicno ugodno koristenje. Snale su smjestene na kuciste isto kao i kod modela D200, tako da strap prilikom portrait orijentacije aparata zna zasmetati preko okulara (samo ako koristite battery grip).

Kako sam na pocetku i napomenuo vecina testiranja bila je odradjena sa tijelom D80 i baterijskim gripom MB-D80. Oko ovih dodatnih gripova podijeljena su misljenja korisnika. Naime neki, preferiraju koristiti aparat bez gripa jer im je tada aparat sa objektivom prihvatljivijih dimenzija i pritom o gripu i ne pomisljaju, jer ne zele „okrupniti“ kuciste niti dodati jos 300 njak grama tezine na vec ionako prilicno tezak komplet. Drugi pak tvrde kako im je grip nezamjenjiv i kako ne mogu zamisliti aparat bez njega. Osobno se priklanjam drugoj skupini. Naime, grip se pokazao vrlo korisnim dodatkom za sve DLSR modele manjih dimenzija i manje mase, pogotovo pri koristenju objektiva nesto vece mase i zarisne duljine. Pored te cinjenice, grip omogucava i potpuuo funkcionalnost pri koristenju aparata u portrait formatu ( na gripu se nalaze AE L lock, funkcijski kotacic i okidac), te vrlo lijepu autonomiju rada sa dvije baterije koje grip prima (sa dvije baterije i blicom koji je ugradjen u aparat moguce je uz cesce koristenje display – a okinuti cca 1500 fotografija). Uz to dodajem kako su baterijski gripovi nacinjeni za Nikon DSLR modele izuzetno kvalitetni i kvaliteta i izvedba njihove zavrsne izrade ne odudara od kvalitete koje se nalazi na samim tijelima aparata. Grip se na aparat montira na nacin da se izvadi baterija i skinu vratasca koja zatvaraju spremnik za bateriju. Grip ulazi u spremnik za bateriju, a fiksira se pomocu navojnoga kotacica, koje je ukomponiran u gumirani grip. Napominjem da je pri kupnji gripa potrebno dokupiti i jos jednu dodantnu bateriju EN-EL3 jer uz aparat dolazi, naravno, samo jedna, dok grip ostavlja mjesta za dvije navedene baterije. Sa gripom dolazi i modul koji korisniku dopusta koristenje i 6 Li-ion ili NiMh AA baterija, sa kojima je autonomija nesto manja ali jos uvijek veca nego li sto bi bila bez koristenja gripa.

Sama baterija je respektabilnih karakteristika, cak i za jedan DSLR model. Omogucava fotografiranje 600-700 fotografija uz koristenje blica, te razumno koristenje displaya, premda sam za vrijeme testiranja dobivao raznolike rezultate vremena trajanja baterije.



Ovdje moram pohvaliti i sustav za pracenje rada baterije unutar menu – a aparata koji je naslijedjen sa D200 modela i izuzetno je koristan. Osim informacija o preostaloj kolicini energije u bateriji ili baterijama ako koristite grip, u postotcima, daje i pregrst korisnih informacija o vremenima punjenja baterija, ukupnome broju fotografija okinutih od zadnjega punjenja i sl.

Nikon D80 opremljen je sa dva display – a. Sa 2,5 inch – nim LCD display – om na straznjoj strani aparata i sa funkcijskim display – om na gornjem desnome dijelu aparata. Oba su vrhunska i po preglednosti i po kolicini informacija koje pruzaju korisniku.

Funkcijski display na gornjoj strani aparata veci je nego u modela prethodnika (D70/70s), a nesto manje nego li u modela D200, ali jos uvijek ga krasi klasicna Nikon funkcionalnost, i pruza korisniku svaku iole vaznu informaciju o parametrima fotografiranja i opcijama koje su trenutno podesene na aparatu. Mala zamjerka je ista kao i kod modela D200, a tice se osvjetljenja doticnoga displaya. Naime, display moze biti ili neosvijetljen ili ako tako zatrazimo od aparata, osvijetljen na jedno krace vrijeme, nakon kojega se automatski gasi. Ponekada bi bilo doista zgodno imati i mogucnost odabira moda u kojemu bi doticni display konstantno svijetlio, dok ga sami ne pozelimo ugasiti.



LCD display na straznjoj strani aparata identican je onaj koji se ugradjuje u model D200. Izvrsne je rezolucije i razlucivosti. Jasnoca prikaza je odlicna cak i za najsuncanijega vremena i pri koristenju plasticne zastite koju Nikon isporucuje uz aparat, a cije koristenje svakako preporucujem.





Sustav izbornika, njihova funkcionalnost i orijentacija je identicna kao u D200 modela, uz iznimku koju cu malo detaljnije objasniti nesto kasnije, tako da vise o tome mozete pogledati u recenziji D200 modela:

http://cafe.mobil.hr/showthread.php?t=23615

Onima kojima ce opcije unutar menu – a kod modela D80 biti nejasne (dakle oni sto se tek pocinju snalaziti u DLSR fotografiji, ili oni koji vec imaju iskustva ali im je ovo prvi Nikon SLR model) imaju uvijek raspolozivu pomoc aparata u obliku „HELP“ tipke. Dakle, nakon pozicioniranja na opciju koja nam je nejasna i pritiska na „HELP“ tipku, pokrece se sustav help menu – a u kojemu nam „aparat“ objasnjava znacenje doticne opcije uz moguce postavke. Ova „pomoc“ korisnicima vrlo je zanimljiva i svakako dobro dosla mnogima, te zasluzuje pohvale.
Jos samo i opaska da Nikon D80, kao i Nikon D200 pamti custom postavke unutar menu – a, kao i postavke parametara fotografiranja i nakon gasenja aparata, sto je veliki napredak i izuzetno olaksanje u radu u odnosu na D70/70s model koji nije podrzavao navedenu funkcionalnost.

[Bimbi]

U modelu D80 koristi se pentaprizma koja se ugradjivala u Nikon D100 model, sto je dovoljna garancija kvalitete i funkcionalnosti. Navedeno je veliki napredak u odnosu na modele prethodnike D70/70s koji su bili opskrbljeni jeftinijim, ali i nekvalitetnijim rijesenjem, ogledalom. Zbog koristenja navedene pentaprizme koja je teza od ogledala, Nikon nije mogao ostvariti znatno manju tezinu modela D80 u odnosu na modele D70/70s, kako je bio najavljivao, sto po meni nikako nije minus vec prava sreca u nesreci, jer ovaj aparat lisen mase koju posjeduje definitivno ne bi ostavljao isti dojam. Gumena kapica koja pokriva prizmu vrlo je ugodna za oko i ne umara ili iritira niti nakon duzega uzastopnoga koristenja. Vrijedi napomenuti kako je i doticna kapica izmjenjiva, kako i uslijed trosenja, tako i kapicom drugacijega izgleda i karakteristika, ako korisniku, ova koja na aparatu dolazi, ne odgovara. Aparat je opremljen i kompenzacijom za sve koji koriste dioptriju.

Dimenzijama je D80 takodjer vrlo blizak modelu D70, a primjetno je manji od modela D200, i u izvedbi sa i bez battery gripa.

Konstrukcijski, zadrzao je rijesenje koristeno na modelu D70, sa kotacicem namijenjenim odabiru modova fotografiranja.



Nekima je ovo vrlo prakticno, neki zale sto je izostalo rijesenje kakvo se moze naci na nesto vise pozicioniranim modelima na SLR skali. Ipak moramo biti svjesni kako je D80 model nacinjen da bude izravan takmac modelima konkurenata koji granice sa entry level klasom, tako da je razina opremljenosti koju nudi i iznad ocekivanja. Ovaj funkcijski kotacic ipak podsjeca da je D80 model koji ne tezi tome da se umjesa u klasu polu pro DLSR modela, vec da ponudi najvise u klasi DSLR aparata koji su dobavljivi za prihvatljivu kolicinu novca i koji amaterima sa nesto vise znanja omogucavaju kvalitetne rezultate i mnogo kreativnosti u radu. Upravo taj smjestaj potvrdio je i odabir Nikona da kod ovoga aparata izostane mogucnost koristenja Compact Flash memorije, a time i Microdrive medija. Navedeno jasno ocrtava Nikon – ovu strategiju da u svojim nize pozicioniranim DSLR modelima koristi Secure Digital memorijske medije.

Neki ce prigovoriti spomenutoj strategiji, ali bez predrasuda gledano...ona i nije toliko nelogicna. CF kod Nikona ostaje privilegija vise pozicioniranih DSLR modela. SD mediji su lako dobavljivi, pristupacni cijenom jednako kao i CF mediji, te takodjer dobavljivi u jednakim izvedbama kao i CF memorije, i to sto se brzine i kapaciteta tice. Sucelje za umetanje kartice je na aparatu izvedeno vrlo kvalitetno te je omogucen hot swap, dakle izmjena memorijskih medija dok aparat radi (dakle aparat se nece ugasiti ako za vrijeme rada otvorite vratasca spremnika za karticu, kako se to zna desiti kod nekih konkurentskih modela DSLR aparata).



Moram se osvrnuti i na buffer aparata, u svjetlu cinjenica da sam testirao sa dvije izvdbe SD kartica. Pri ovome testiranju imao sa jednu 2GB SD Ultra II karticu i jednu obicnu 1GB Micro SD sa adapterom. Buffer aparata je za svaku pohvalu i funkcionira po principu onoga na D200, samo je nesto manji i sporiji, sto je primjetno jedino ako dva nevedena modela aparata koristite simultano (sto sam ja imao privilegiju ciniti za virjeme testa). Dakle, kako se buffer puni (kako okidate sliku za slikom) aparat ga prazni na mem.karticu dok vi dalje nesmetano fotografirate. Ova opcija se mozda cini i ne nesto tako posebno bitno, ali je, vjerujte mi, brava blagodat dok radite sa ovim aparatom. Continous mode je znatno sporiji i tromiji nego li u D200 modela, tako da se tu ne da povlaciti paralela, ali je zato, ako me sjecanje dobro sluzi poprilicno zivlji od D70 modela, sto je hvale vrijedan korak naprijed.

Za fotografiranja nisam primjetio razlike izmedju koristenja SD Ultra II mem. kartice i ove obicne SD Micro sa adapterom, ali je zato pri pregledavanju fotografija na display – u aparata i prilikom pristupanja fotografijama unutar aparata, te prilikom transfera fotografija na racunalo, razlika znatna, tako da je moj savjet svakome tko se odlucuje na kupnju ovoga modela foto aparata, kupnja Ultra II SD memorije. Extreme III je prilicno skuplja, a kako iz vlastitoga iskustva mogu posvjedociti u performansama se kolicina dodatnih ulaganja ne moze opravdati (pogotovo kada govorimo o radu sa DSLR modelima koji raspolazu respektabilnim bufferima).

Fotografski rezultati najbolja su preporuka za D80 model i definitivno „secer na kraju“.

U testiranju sam koristio dva objektiva:

• 18-200 VR IF ED G AF-S, Nikkor (model lansiran u ponudi za Nikon D200 model)
• 18-135 IF ED G AF-S, Nikkor (model lansiran u ponudi za Nikon D80 model)

Ponajprije osvrt na same objektive. Premda su prvotno trebali ponuditi jednake preformanse i izvedbu korisniku, uz razlicit raspon...na kraju se ispostavilo da navedena konstatacija nece drzati vodu do kraja. Komparacija dva navedena objektiva je moguca, ali samo komparirajuci kvalitetu fotografskih rezultata dobivenih njima. Konstrukcijski i izvedbeno radi se o dvije klase objektiva. Zajednicke karakteristike su im posjedovanje SWM sustava, ED elemenata, te pocetna vrijednost raspona od 18 mm, koja uz FLM od 1,5 na Nikonu D80, daje jos uvijek prilicnu sirokokutnu vrijednost od 27 mm.
Tu slicnosti prestaju. Ostaju razlike. A one su ukratko sljedece: 18-200 je objektiv koji punokrvnije odaje pripadnost nesto visemu segmentu unutar DSLR klase. Njegova konstrukcija je ozbiljnije dozivljena. Objektiv je robustniji, bolje finisiran, i znatno tezi. 18-200 posjeduje i VR sustav koji je s obzirom na njegov raspon svakako potreban, ali koji bi i u objektivu 18-135 u odredjenim situacijama sasvim dobro dosao. Pored toga pazljiviji ce uociti i nedostatak f prozorcica na 18-135 objektivu, koji na 18-200 nije izostao.
Ipak bez obzira na navedeno, treba napomenuti kako su fotografski rezultati ovih objektiva gotovo identicni, pod uvjetom da ih upotrebljava netko tko nece precjeniti mogucnosti niti jednoga od njih.
Osim fotografskih rezultata, objektivi dijele i slicno ponasanje duz cijeloga raspona. Ponasanje objektiva 18-200 detaljnije je objasnjeno u recenziji D200 modela, pa za nesto vise informacija konzultirajte sljedece linkove:

http://cafe.mobil.hr/showthread.php?t=23615
http://cafe.mobil.hr/showpost.php?p=384465&postcount=9

Ovdje cu dalje navesti samo ono sto objektiv 18-135 razlikuje od ponasanja opisanoga za 18-200 model. Naime, primjetio sam da uz nesto malo zahtjevnije uvjete malo teze prati vrlo brze izmjene objekata fokusiranja, pogotovo u continous modu rada aparata kada fokus nije odredjen „u tocku“. U tome rezimu rada objektiv se pomalo gubi, pogotovo kad naidje na slabo kontrastnu povrsinu, gdje potpuno „zapliva“. Opisana pojava svakako ne iznenadjuje, jer se cesto i mnogo skuplji objektivi bolje svjetlosne vrijednosti mogu pronaci u ovome opisu. Sto je pohvalno je da su fotografski rezultati dobiveni ovim objektivom definitivno na razini zadatka. Prije svega tu pohvaljujem ostrinu i razinu detalja. Nadalje vrlo malo mana na fotografijama (primjeceno je nesto kromatskih aberacija, ali u gotovo zanemarivoj kolicini). Valja napomenuti i da je Nikkor 18-135 definitivno jedna od najboljih kupnji u omjeru ulozeno/dobiveno trenutno na trzistu jer za vrlo malu kolicinu ulozenoga novca, kupac dobiva vrlo konstantan i pouzdan objektiv koji svojim rezultatima definitivno pretendira u klasu vise, i uza sve to to korisniku nudi i sasvim pristojan raspon (uz FLM za Nikon D80 raspon je 27-200).

Tijelo aparata kao da je krojeno da nosi 18-135 objektiv, jer je balans tijela, (bez battery gripa) sa doticnim objektivom gotovo savrsen. Sitna zamjerka ide prstenu za zoom na objektivu koji ostavlja pomalo sterilan dojam, iako svoj posao odradjuje bez zamjerke. Samo tijelo aparata sa nasarafljenim 18-200 objektivom nije mi bilo po volji. Naglasavam da je ova opaska prilicno subjektivna, ali osobno smatram da za iole ozbiljniji rad sa tezim objektivima, vece zarisne duljine, samo tijelo nije dostatno. Tu je MB-D80 battery grip nezamijenjiv. Sa objektivom 18-200 daje aparatu balans i postojanost, tako da se cinjenica da je D80 ipak prilicno manji i laksi od modela D200, sa istim objektivom, gotovo i ne osjeti u radu.

[Bimbi]

Hvalim i po mojemu dojmu nova podesenja na NR i LE NR sustavima koji prilikom fotografiranja sa nesto duljim ekspozicijama i NR sustavom ukljucenim ostavlja osjetno vise detalja na fotografijama od modela prethodnika, uz zadrzavanje kvalitete reprodukcije kontrasta i boje. Tu do izrazaja dolaze i odlicni rezultati koje ovaj model daje pri visim ISO vrijednostima. Moram priznati da sam bio iznenadjen niskom kolicinom suma na fotografijama koje sam fotografirao sa D80 modelom. S obzirom da sam navikao na dobre rezultate sa visim ISO vrijednostima koje korisniku nudi D200 model, nisam ocekivao ovako dobre, gotovo identicne rezultete i kod D80 modela. Ovaj je aparat u gotovo svim situacijama upotrebljiv od ISO 400 bez gubitaka na detaljima ili kvaliteti fotografije. Na ISO 800 dolazi do pojave suma i gubitka detalja uz rast iznosa plavkastih tonova na fotografijama, a tek se na ISO 1600 i vise javlja znatna degradacija detalja i boja uz generiranje prilicne kolicine suma od strane senzora aparata, ali jos uvijek govorimo o vrijednostima koje su prilicno bolje od konkurenata na trzistu.

Senzor aparata je isti onaj koji nalazimo kod „vecega brata“ D200. Vrlo se dobro snalazi i u modelu D80 premda je po fotografskim rezultatima vidi da je elektronika podesena nesto drugacije, te da su definitivno implementirane promjene na filtriranju poadataka dobivenih sa senzora, te na obradi u samome aparatu prije komprimiranja, kad govorimo o pohrani u bilo kojemu JPEG modu. RAW (NEF) daje (ukoliko su uvjeti slicni i ukoliko je korisnik umjesan da dobro odmjeri situaciju i podesi parametre fotografiranja, ako o sferi manuelnoga koristenja govorimo) gotovo identicne rezultete kao i D200 uz nesto vise sharpen filtera. Prigovor senzoru je isti kao i na D200...paradoksalno ali previse pixela. Smatram da bi APS format dao mnogo prirodnije i nesto bolje fotografske rezultatae da je nesto nize rezolucije (cca. 8 MP). Ovih 10 MP je derivirano iz senzora smanjenjem velicine pixela sto cesto puta i nije prihvatljivo „cistuncima“. Navedeno rijesenje ocituje se u komparaciji sa recimo fotografiskim rezultatima dobivenima sa Canon 5D modelom, koji daje nesto vise detalja u svakoj situaciji u kojoj bi ga mogli usporediti sa D200 ili D80 modelom. Ipak Canon 5D je model koji je trostruko skuplji od modela D80, tako da komparacija sa njime mozda bas i nije na mjestu, ali da docaram o cemu govorim posegnuo sam i za time.

U auto modovoma aparat odlicno odradjuje posao u svim segmentima. Ovdje treba spomenuti da je prethodno potrebno odmjeriti situaciju i izabrati trenutno najpovoljniji mod rada, a korisnik ima doista mnogo na biranje. Ogroman broj AF nacina fokusiranja, AWB prepodesenosti nudi i onima koji nisu skloni manuelnom radu sa aparatom, mogucnost da gotovo u svakoj situaciji dobiju izvrsne rezultate koristeci samo A modove, bez manuelnih intervencija. AE sustav takodjer za svaku pohvalu odradjuje svoj dio posla. AF je brz precizan i ne izdaje cesto korisnika (naravno da navedeno ovisi i o ponasanju objektiva koji koristimo).

Ostao sam neugodno iznenadjen AWB sustavom, pogotovo u ekstremno svjetlim uvjetima i na umjetnoj rasvjeti (pogotovo onoj zucih tonova). U takvim situacijama AWB D80 modela potpuno izdaje korisnika. Fotografski rezultati dobiveni u takvim situacijama cesto su potpuni promasaj. Odlikuje ih nedostatak plavih tonova (nedostatak cyan vrijednosti), sto se moze nadoknaditi naknadnom obradom, ali rezultat nece biti prirodan zbog velike kolicine zutih tonova koji te fotografije posjeduju. Moj savjet: u interijerima pod „zutim“ svjetlom obavezno koristenje manual WB - a.

Bljeskalica je vrlo slicna onoj u D200 modelu, premda prema mome dojmu nesto slabijega intenziteta. Sve u svemu veliki napredak u odnosu na model D70/70s. Osvjetljenje koje bljeskalica daje, kako u interijerima, tako i u eksterijerima je prirodno, ne narusava intenzitet boja kao niti kontrast na fotografijama. Vrlo visoko iskace tako da je pojava „crvenih ociju“ gotovo nepoznanica. Glavna mana je nedostatak snage i to sto poprilicno cesto zna kasniti za korisnikom, pogotovo ako se nadjete u situacijama koje iziskuju nesto vise okidanja u kracim vremenskim razmacima uz koristenje bljeskalice. Navedena boljka moze biti ublazena odlicnim rezultatima sa visim ISO vrijednostima, koje aparat daje, ali ipak se najbolje rijesava (za one koji imaju takvih potreba) kupnjom dodatne bljeskalice. Toplo savjetujem SB 600 ili SB 800. Sa obje sam imao prilike raditi i mogu posvjedociti da se radi o doista iznimno kvalitetnim bljeskalicama, uz naglasak da je razlika u cijeni izmedju SB 600 i SB 800 sasvim opravdana jer je SB 800 prilicno bolji model.

Primjere fotografija nisam prilagao uz recenziju iz jednostavnoga razloga jer su preobimni da bi ih UL – o igdje na WEB. Inace „tezina fotografija“ identicna je onoj koja je navedena u recenziji D200 modela.

Sucelja za spajanje na racunalo/TV na aparatu vec su standardna i ocekivana u klasi.



Dakle, redom od najgornjega prema najdonjemu, aparat je opremljen sa USB 2.0 portom namijenjenom spajanju na racunalo, zatim DC in, namijenje spajanju dodatnoga EH-5C adaptera (koji naravno nije isporucen uz aparat), TV out, za reprodukciju vasih fotografija na TV i na kraju sucelje za prikljucenje kabela ili uredjaja za daljinsko okidanje.

Software koji Nikon isporucuje sa D80 modelom je ocekivan. S obzirom na cinjenicu da niti uz D200 ne isporucuju Nikon Capture, vec samo Picture project, bilo je za ocekivati da ce jednako postupiti i kada se radi o modelu koji je u Nikonovoj gami pozicioniran nize od D200 modela. Dakle, za ozbiljnije zahvate na NEF formatu, morati cete izdvojiti dodatnih 1200 kn za Nikon Capture, ili doci do njega na razne nedopustene nacine, ili jednostavno koristiti Photoshop CS2 koji vam omogucuje sasvim pristojan rad sa NEF formatom.

I eto, za kraj da jos pozicioniramo Nikon D80 model na trzistu. Sto se Nikon game DSLR aparata tice D80 model vrlo je logicno smjesten, ne cineci pritom konkurenciju niti jednome od postojecih i aktualnih Nikon DSLR modela. Ako detektiramo cinjenicu da je ponuda D50 modela na izdisajima, a da se D70s vec pred prilicno vremena prestao distribuirati, od Nikona (u SLR digitaliji osim PRO klase) trenutno egzistiraju sljedeci modeli: D40, kao doista entry level DSLR aparat i po izvedbi i po opcijama i D200 koji je model koji je u polu PRO klasi pomakao granice i definitivno debelo zagazio u PRO vode. Tocno na pola puta, a mozda i malo vise prema Nikonu D200 pozicionirao se D80. Trenutno, dakle, sto se Nikona tice savrsena distribucija.

Od konkurenata tu je Canon 350D (koji je prilicno inferioran Nikonu D80), te recentniji model 400D. Sony u istome segmentu nudi model A100 u sprezi sa svojim Alpha sustavom. Olympus moze parirati sa modelima E500 i E330. Sve ostalo, a pritom mislim na Samsung (GX-1S i GX10) i Pentax nije prava konkurencija.

Moram reci da prema mojim iskustvima kao jedinu pravu konkurenciju vidim model 400D. Naime najvise ljudi koji pomisle na kupnju Nikona D80 cesto budu odvuceni i na kraju odluce u korist Canona 400D. Premda sve cesce ljudi u zadnje vrijeme posezu i sa Sony A100 modelom, kod odluke o kupnji SLR modela...najcesce se (vjerojatno jos zbog odredjenih predrasuda koje ljudi posjeduju prema Sony SLR modelima) sve svodi na odluku izmedju Nikon, Canon i Olympus ponude. S obzirom na specificnost Olympus 4/3 sustava ljudi kod kupnje DSLR digitalnoga foto aparata cesce posezu za Canon ili Nikon modelima.

Cinjenica je da ce Nikon D80 imati doista ljutoga konkurenta u Canonu 400D. Po meni velika je prednost Nikona cinjenica da je ergonomijom i izradom kucista daleko ispred Canona, bez obzira na cinjenicu da su oba kucista plasticna. Dakle svatko tko, kada pomislja na kupnju SLR aparata, zeli kupiti i onaj „osjecaj“ tezine i robustnosti vjerojatno ce ciljati na D80 u ovoj dvojbi...ali istini za volju takvih je sve manje. Canon 400D nudi korisniku jednake preformanse, istu razinu opremljenosti i mogucnosti po zamjetno nizoj cijeni. I to je najcesce komponenta koja ce prevagnuti u korist 400D modela. Za kraj, samo da napomenem, da je Nikon D80 skuplji i od Sony – ja A100 sa ekvivalentnim objektivom.

Dakle...svima koji mislite o kupnji u ovim „vodama“...Nikon D80 je odlican aparat i definitivno je spreman da ispuni sve vase fotografske zelje...i to po malo visoj cijeni od konkurencije...ako zelite ustedjeti odlucte se za Canon 400D, kupiti cete slican proizvod...samo sa malo manje SLR duha.

[Bimbi]

Skrecem paznju i na cinjenicu da na forumu vec imamo temu o doticnom aparatu, u kojoj mozete pronaci prilicno mnogo korisnih linkova o doticnom modelu, ukljucujuci i recenzije nacinjene na kvalitetnijim stranim web siteovima, koji se bave ovom tematikom.

Link na temu:

http://www.cafe.mobil.hr/showthread.php?t=25927

[whiteboy]

Za početak, svaka čast na recenziji!
Iako sam osobno ponosni vlasnik dotičnog fotoaparata, nikako da nađem vremena da sam nešto napišem o svemu... no sad ću definitivno morati povremeno nadopunjavati ovu temu...
Osobno sam prezadovoljan sa D80 i 18-135 mm, iako već razmišljam o nekom VR objektivu. Osim toga, već sam i nešto dodatne opreme kupio, o čemu u nekom od narednih posteva uz slikice...

Samo jedan osvrt:

Sitna zamjerka ide prstenu za zoom na objektivu koji ostavlja pomalo sterilan dojam, iako svoj posao odradjuje bez zamjerke.

Osobno mi se jako sviđa široki zoom prsten, a posebice njegova rigidnost i preciznost. Iskreno, takva izvedba mi je bolja od one koju ima 18-200 mm VR, gdje cijev ima tendenciju curenja, bilo u tele ili obrnutom smjeru (što i sam znaš kako je na tvom objektivu). Kod 18-135 mm gdje ostaviš zoom, tu i ostaje, bez obzira na orjentaciju aparata, nema 'curenja' cijevi.

No bez obzira na to, uistinu si sve više razmišljam o kupnji nekog VR objektiva, jer i sam uviđam da u iole tamnijim situacijama i sa većim fokalnim duljinama objektiv bez VR-a nije dostatan za slikanje iz ruke. Nadao sam se nekom novom VR čudu iz Nikona ovih dana, s obzirom na PMA, ali osim novog 55-200 mm VR koji me ne oduševljava previše nisu ništa novog izdali. Tako da si sve više razmišljam o 18-200 mm VR. Samo da nema tog 'curenja'... A kažeš i da je pomalo nezgrapan na tijelu D80 bez gripa?
Hmmm... onda bi se dalo i o onoj topčini od 70-300 mm VR razmisliti... (a i nije tako skup)

I na kraju, što se usporedbe sa 400D tiče - osim svih već navedenih prednosti D80 (400D po meni ima samo ultrazvučni filter kao prednost naspram D80), tu je i po meni jedna od najvažnijih za samo fotografirnje, a to je viewfinder, koji je daleko manji i tamniji od onog u D80.

[Bimbi]

No bez obzira na to, uistinu si sve više razmišljam o kupnji nekog VR objektiva, jer i sam uviđam da u iole tamnijim situacijama i sa većim fokalnim duljinama objektiv bez VR-a nije dostatan za slikanje iz ruke. Nadao sam se nekom novom VR čudu iz Nikona ovih dana, s obzirom na PMA, ali osim novog 55-200 mm VR koji me ne oduševljava previše nisu ništa novog izdali. Tako da si sve više razmišljam o 18-200 mm VR. Samo da nema tog 'curenja'... A kažeš i da je pomalo nezgrapan na tijelu D80 bez gripa?
Hmmm... onda bi se dalo i o onoj topčini od 70-300 mm VR razmisliti... (a i nije tako skup)

I na kraju, što se usporedbe sa 400D tiče - osim svih već navedenih prednosti D80 (400D po meni ima samo ultrazvučni filter kao prednost naspram D80), tu je i po meni jedna od najvažnijih za samo fotografirnje, a to je viewfinder, koji je daleko manji i tamniji od onog u D80.

Drago mi je da ti se recenzija dopada...pogotovo jer si vlasnik recenziranoga modela.

Sto se kupnje dodatnoga VR objektiva tice...ona je i uz posjedovanje doticnoga 18-135, vrlo razumljiva. Naime svjetlosna vrijednost kojom raspolaze 18-135, je ponekada nedostatna, pogotovo uzevsi u obzir i cinjenicu da navedeni objektiv nema VR.

Koristim priliku da navedem (uz "curenje" cijevi) da je 18-135 kompaktniji objektiv od 18-200 VR. Dakle kraci je, rigidniji prilikom baratanja i manje mase. 18-200 je "zivlji" objektiv u rukama korisnika, isto je tako i veci i poprilicno tezak, upravo iz toga razloga ponekada dolazi do curenja, i to najcesce u vidu nezeljenoga uvlacenja cijevi prilikom okretanja aparata (ako je cijev uvucena ili postavljena na odredjenu izvlaku, nema tendenciju curenja prema max vrijednostima samo prema min).

Logicna kupnja za tebe je upravo Nikkor 18-200 VR (bez obzira na curenje ). Razloga je visa a najveci je onaj da navedeni objektiv, zapravo nema konkurencije (tu ponajprije govrim o rasponu koji je jedinstvena ponuda trenutno u DSLR svijetu), kako niti u Nikon gami, tako niti kod bilo kojega od konkurentskih proizvodjaca foto opreme.

18-200 VR je vrlo polivalentan objektiv koji pruza mnogo slobode u radu i vise nego odlicne karakteristike uz razumnu kolicinu ulozenoga novca. Mana koje generira u koristenju i krajnjem rezultatu je vrlo malo i na njih se lako naviknuti. U odnosu na 18-135, osim VR sustava (dakle kao rezultat navedenoga VR - a dobivas vecu autonomiju rada sa ekspozicijom, ili blendom +/- 2 f vrijednosti), bolje svjetlosne vrijednosti objektiva duz raspona s obzirom na 18-135, vecu zarisnu duljinu i nesto kvalitetniji objektiv sto se same izrade i zavrsne obrade tice.

Sigma i Tamron imaju edicije 18-200 objektiva, po nesto nizoj cijeni, ali i uz nesto losije karakteristike (svjetlosne vrijednosti i kod odredjenih modela nedostatak IS sustava) i losiji izgled i kvalitetu izrade. Tako da se ja na kupnju njihovih proizvoda u ovome slucaju ne bih olducio.

70-300 VR je privlacan komad opreme, ali ima nedostatke. Navedeni objektiv bi ja kupio da u svojoj torbi vec imam jedan konstantni 2.8 do recimo 55 mm bez FLM - a ukalkuliranog u tu vrijednost. Njegovo koristenje bi naravno iziskivalo stalne izmjene objektiva, sto bih ja, pogotovo za vrijeme putovanja vrlo tesko provodio u stvarnost, sto iziskuje vrijeme i pazljivo rukovanje sa objektivima sto je cesto nemoguce za izvesti. To znaci i vise prasine i necistoca na senzoru. Ipak da imam sredstava, ovo je jedan od objektiva koji bi razmislio da kupim, iako mi je primarno kupiti jedan kvalitetan sirokokutni (10 mm konstantni recimo)...ali ja vec imam sveprisutni 18-200 tako da sad trazim nesto sto ne podrezumjeva all around upotrebu...nesto sto necu svaki puta nositi sa sobom vec samo ciljano.

70-300 kao all around objektiv otpada u startu jer je min vrijednost zarisne duljine vec prakticki u tele rasponu. Dakle 70 mm uz FLM D80 modela daje 115 mm u startu sto 70-300 objektiv cini neupotrebljivim za fotografiranje u interijerima i u prilicnome broju fotografija u eksterijerima, pogotovo u turistickoj fotografiji.