Evo, tek toliko, ne stignem više trenutno...
Slika 1: Matterhorn (debelo preko 4000m)
Slika 2: jedan od susjednih "grebenčića"
Slika 3: pogled sa jedne žice na dio terena - to je valjda tek 1/10 od ukupnih terena (koji rade u ovo doba godine)
Slika 4: još malo terena, pogled prema jednom od nižih vrhova (3400m)
Slika 5: najviša točka žičare u Europi
Slika 6: tek manji dio prostora iznad 3000m na kojem se skija
Slika 7: tek toliko, radi Matterhorna
Inače, iznad 3500m se fino osjeti kako je zrak rijedak. Napraviš doslovno 10 stepenica i uspuhan si ko poslije dobrog trčanja. Napraviš 20 u komadu i 99% sigurno je da ćeš past u nesvijest. Ali nakon nekog vremena boravka na tim visinama, kad se spustiš u normalu, skužiš da ti je jedan mali, kratki udah dovoljan za dugo vremena - tijelo se toliko navikne na rijedak zrak da ako udahneš punim plućima kad si dolje dođe do hiperventilacije već nakon 2 udaha
Zanimljiva stvarčica: kad se ide penjat na Matterhorn (A ima dosta kandidata), prvo te traže da ostaviš kauciju od nekoliko stotina eura tako da
mogu preves lijes do dolje (u slučaju potrebe). Spada među najteže dostupne vrhove svijeta, zadnjih parsto metara je glatka okomita stijena, tako da ih je jako puno ostavilo kosti negdje usput...
Bookmarks