Memorijske kartice iliti mediji za pohranu fotografija kod dSLR foto aparata
Odgovori uz citatPrije svega ponesto o medijima. Zasto sam se ogranicio samo na Compact Flash (CF) i Micordrive. Vrlo jednostavno. Upravo zato jer su dva navedena medija postala opce prihvaceni standard proizvodjaca dSLR foto aparata, gotovo bez iznimke. Dakle ciji god dSLR da kupite CF i Microdrive ce te sa njime sigurno moci koristiti. Cak su i Sony i Minolta, te Olympus, proizvodjaci, koji su uvijek forsirali neke svoje formate medija za pohranu, u dSLR klasi, u koju su nedavno zakoracili (pritom mislim na Sony i Minoltu, Olympus je vec odavno tu), prihvatili da nece biti ozbiljna kokurencija ako u svoje dSLR aparate ne dodaju podrsku za CF i Microdrive (Sony cak i u svojim high end modelima u prosumer klasi nudi mogucnost koristenja CF kartica, pritom mislim na modele DSC F828 i R1). Pored navedenoga CF i Microdrive najpovoljniji su cijenom, tako da bi upotreba nakoga drugoga medija uz mogucnost koristenja dva navedena bila nerazborit potez.
CF mediji su se do sada razvijali, u grubo, u tri generacije.
Prva generacija jos je uvijek u upotrebi i nesto je sporojih performansi od druge. Posto primjerak CF medija prve generacije nisam imao da ga testiram, necu o njemu raspredati puno. Druga generacija CF medija je ovdje predstavljana CF II Ultra 512 MB karticom. Druga generacija CF kartica garantira min 10 MB/s u citanju sa kartice i pisanju na karticu. Treca generacija, ovdje predstavljana sa CF III Extreme 1 GB karticom, garantira pak brzine od min 20 MB/s u citanju sa kartice i pisanju na karticu.
Novija povijest Microdrive medija (da bas ne idemo tako daleko u proslost) moze se svesti takodjer na tri generacija proizvoda. Prva od te tri novijega datuma bila bi 3k4 generacija medija. Ova generacija je nudila medije od 512 MB, 1 GB i 2 GB. Brzine citanja i pisanja na medije sezu do 6 MB/s. Druga generacija bili bi 3k6 mediji, koji dolaze u kapacitetima od 2 GB, 4 GB i 6 GB. Upravo sam medij iz ove generacije i ja imao na ovome testu (dakle 3k6 4 GB Microdrive). Brzine citanja i pisanja na medije ove generacije sezu do cca 10 MB/s. Treca generacija bili bi 3k8 microdrive mediji, kojih jos nema u tako sirokoj upotrebi, iako su dobavljivi. Brzina citanja i pisanja na te medije bila bi do 16 MB/s max.
Bitno je za spomenuti i sljedece. CF mediji dolaze u dva tipa:
1. CF type 1
2. CF type 2
Ova dva tipa CF kartica razlikuju se samo u debljini, dok su im ostale dimenzije jednake. Vazno je reci da ne mogu svi uredjaji koji koriste CF kartice koristiti i Microdrive. Uredjaji koji su kompatibilni sa CF type 1 karticama NE MOGU koristiti Microdrive. Microdrive MOGU koristiti samo uredjaji koji su kompatibilni sa CF type 2 memorijskim karticama. Razlog je takodjer jasan. Posto su CF type 2 kartice dvostruko deblje od CF type 1 kartica, fizicki ih je nemoguce smjestiti u utor predvidjen za CF type 1 kartice.
E sada, pocetak svake rasprave o ovoj temi koji sam nasao na netu poconje sljedecim cinjenicama: CF kartice su brze i robustnije, dok je jedina prednost Microdrive medija cijena, odnosno omjer novca/MB.
Premda sam u testiranje usao nepristran, na kraju se ne slazem sa gore navedenim.
Naime, tri kartice koje sam imao testirao sam naizmjence. Kao najzahtjevniji mod za testiranje odabrao sam Continous mode fotografiranja na 20D aparatu. Taj mod podrazumjeva fotografiranje u tri faze. U prvoj fazi 5 fotografija po sekundi, u drugoj cca 1,5 fotografija po sekundi i u trecoj cca 1 fotografija u sekundi. Dakle ukupno u 30 sekundi okinem 80 - ak fotografija u najboljoj JPEG kvaliteti. 1 fotografija u tome modu zauzima 3,5 - 4 MB. dakle sve ukupno 300 – njak MB.
Rezultat brzine pohrane na medije u aparatu me izneneadio. Naime, pri snimanju ovih 80 ak fotografija, razlike izmedju CF Ultra II 512 i Hitachi Microdrivea, upoce nije bilo, zadano snimanje zavrsili su u sekundu jednako. Brzina pristupa snimljenim fotografijama nakon snimanja, dakle playback opcije sa zoomiranjem fotografija, takodjer su vremenski jednako trajale. Jedina kartica koja je ostvarila vremensku prednost pri pohrani fotografija u ovome modu, bila je CF Extreme III 1 GB kartica, koja je zadani posao zavrsila cca 5 sek. prije od ostala dva medija. Tih 5 sek. prednosti definitivno ne opravdava, ponajprije deklariranu brzinu CF Extreme III kartice, koja bi u najgoremu slucaju trebala biti, barem dvostruko brza i od CF Ultra II I od 3k6 Microdrivea, a pogotovo ne opravdava razliku u cijeni. Brzina pristupa podacima, playback, je i sa CF Extreme III karticom ostala jednaka kao i sa prethodne dvije.
Razlike su se primjetile pri prebacivanju snimljenih fotografija sa medija za pohranu na racunalo. Za navedeni prijenos koristio sam USB 2.0 speed Card Reader sa podrskom za CF type II medije. Napominjem da bi rezultati bili reprezentativniji da sam imao Firewire CF reader, jer upravo navedeni uredjaj slovi za najbrzi i najpouzdaniji uredjaj, kada se radi u prijenosu podataka sa CF kartica ili Microdrive medija na racunalo.
Pri prebacivanju na racunalo, Microdrive je bio najsporiji, premda je CF Ultra II bio brzi samo za kakvih 4-5%, dok je CF Extreme III bio brzi 15-20% od dva prije navedena medija.
Moram spomenuti da je CF Extreme III bio u neznatnoj prednosti i kod samoga fotografiranja, ako nakon svake fotografije imate potrebu odmah vidjeti rezultata na displayu. Naime kod Canon – a nije moguce pristupati pregledu slika ili menu – ima prije nego li aparat zavrsi snimanje na medij. Kod Nikona (od D70s) je navedeno moguce, tako da kod Nikona ovo ne cini razliku. Tako da, sada opet govorim o Canon – u, nakon sto ste okinuli sliku ili vise njih, te ih imate potrebu odmah pogledati biti ce te u prednosti jer ce CF Extreme III kartica zavrsiti snimanje fotografija nesto brze od ostalih dviju, pa ce te nakon toga brze moci pristupiti snimljenomu sadrzaju. Radi se o dijelicima sekunde po fotografiji, ali ipak je brze.
Zelim naglastiti jos nesto sto anulira prednost recimo CF Extreme III kao nesto brze kartice, u slucaju upotrebe toga medija u dSLR foto aparatima. Dakle, jasno je da svaki dSLR digitalac ima buffer odredjenoga kapaciteta. Buffer je odredjeni memorijski prostor unutar samoga fotoaparata u koji on ima mogucnost pospremati fotografirane podatke nakon fotografiranja, a prije prebacivanja na memorijsku karticu. Kod svih dSLR aparata, a pogotovo ovih novijega datuma, taj je buffer dovoljno velik, pogotovo ako snimate u JPEG – u, za kvalitetnu autonomiju rada, bez obzira na medij koji za pohranu fotografija imate u svom aparatu. Dakle, osobno, nikada kada sam testirao za svoje potrebe bilo recimo Canon 20D ili Nikon D200, pogotovo u JPEG formatu, nisam do kraja napunio buffer, pa cak niti u RAW – u, iako je to prije za ocekivati. Posto buffer radi na principu da snima informacije na karticu, dok vi dalje nastavljate snimati u buffer, jasno je da cete se rijetko naci u situaciji kada ce se ukazati potreba za tako brzim snimanjem, a da ce te vi brze puniti buffer, nego li ce se on stici prazniti na karticu, s obzirom da te dvije funkcije aparat radi simultano. Navedena cinjenica govori u prilog toga da sitne razlike u brzini kartica ili medija za pohranu koje koristite, necete niti primjetiti upravo zbog koristenja buffera pri snimanju u dSLR foto aparata.
Dakle, da sumiramo dio posvecen brzinama citanja i pisanja na medije: rekao bih ovako CF Ultra II nema apsolutno nikakvu prednost na 3k6 Microdrive medijima, dok je CF Extreme III u sitnoj prednosti i nad CF Ultra II I nad 3k6 Microdrive – om, ali ne tolikoj da bi opravdao razliku u cijeni.
Sto se izdrzljivosti tice, takodjer je pretpostavka, da je Microdrive, s obzirom da je izgradjem od mehanickih dijelova, za razliku od CF kartica, osjetljiviji na vibracije, udarce, tresnju… Navedena cinjenica vjerojatno i stoji, ali je prag na kojem se to pocinje ocitovati, taj do kojega vjerojatno nikada necete dovesti vasu foto opremu. Dakle, da to pojasnim. Dok je medij u aparatu ne morate se brinuti. Sto se tresnje, udaraca i sl. tice, Microdrive, dok je u aparatu, moze podnjijeti vise navedenoga od aparata, a ne vjerujem da ce te aparat dSLR – a izloziti takvim udarcima ili tresnji, da uz aparat ostetite i Microdrive u njemu, uostalom cak da to i ucinite, naspram stete koju bi imali na aparatu, ova na Microdriveu bi vam se ucinila zanemariva. Vrijeme kada Microdriveu morate posvetiti malo vise paznje pri rukovanju njime je dok se nalazi izvan aparata. Dok su izvan aparata, vjerojatno mozete biti malo nonsalantniji sa CF karticama u odnosu na Microdrive. Pri tome mislim na nabacivanje, bacanje na stol ili neku drugu tvrdju podlogu, nosenje po dzepovina, utjecaj magneta i sl. Dakle, definitivno ne stoji da Microdrive morate nositi kao kap vode na dlanu, ali vjerojatno cete prije unistiti Microdrive od CF kartice, ako se prema njemu odnosite nepazljivo i neodgovarajuce. S obzirom da mi je za vrijeme testiranja dva puta pao na keramicki pod sa metar visine, i nakon toga radio bez problema, rekao bih da je i Microdrive, prilicno izdrzljiv.
Dakle u konacnici, da rekapituliramo. Sto se brzine tice u laganoj prednosti pred Microdriveom je samo CF Extreme III kartica. I tu prednost anulira bffer koji posjeduju svi dSLR aparati, o kojima ovdje i govorimo. CF Ultra II nema cak niti prednost u brzini. Sto se izdrzljivosti medija tice Microdrive je dovolno izdrzljiv, da izdrzi cak i odredjeno neprimjereno ponasanje prema njemu. S obzirom na cijenu, a ona je za CF Ultra II 512 MB cca 350 kn, za CF Extreme III 1 GB cca 650 – 700 kn, a za Hitachi Microdrive 3k6 4 GB cca 800 kn, vrlo je lako izracunati omjer ulozeno dobiveno. Pa cete tako ako se odlucite za kupnju Microdrive – a za jednak ulozeni novac u odnosu na CF karticu iste brzine i performansi, dobiti 4 puta vise memorijskoga prostora.
S obzirom na sve sto sam gore naveo, meni se osobno cini da osim za vrlo mali segment okorjelih profesionalaca u fotografiji, Microdrive nema konkurencije.
Bitno je dodati da je za testiranje kartica bitno usporediti vremenske uvjete kod snimanja. Nije isto snimati na -10 ili +30, neke su kartice vrlo osjetljive na temperaturne razklike.
Bookmarks