grozno mi je kad vidim da mladi ljudi okoncavaju zivote jer nemaju povjerenja u okolinu da se njima povjere i da im oni pomognu oko problema...
bila sam i sama u situaciji da mi je svega bilo preko glave,razmisljala sam o svakakvim stvarima,pa cak i pokusavala puno puta...ali srecom,nikad nisam otisla do kraja...sjela bih i pricala s mamom...satima...i nikad nisam nikome nista govorila,samo njoj...i mislim da je ona najvaznija osoba u mom zivotu...bez obzira sto imam decka koji me totalno razumije...ipak,u nekim stvarim ti ne moze pomoci nitko osim mame...
danas su klinci totalno iskompleksirani i nesretni...svi se zatvaraju u sobe,u kuce...treba ici van,druziti se s ljudima...kada si okruzen ljudima koji su nasmijani onda se i ti opustis i sve brige nestanu...

i primjetila sam da dosta samoubojstava rade ucenici odlikasi koji nikad nisu imali nikakvih ekscesa i izgreda...mozda pritisak??ali opet...to nije nikakav razlog za samoubojstvo...

uglavnom,kao sto je orin rekao...svaki problem ima svoje rjesenje,samo ne mozemo ocekivati da ce se ono rijesiti samo od sebe...treba razmisliti,razgovarati s ljudima,strpit se i s vremenom ce sve sjest na svoje mjesto...

nevjerovatno je da tako mlada osoba ima problema koje ne moze povjeriti mami,decku,najboljoj frendici...razmisljam si sad i mislim si da ne moze biti neki strasan problem...

jak ad bi osjetila da previse vrse pritisak na mene,jednostavno bih ih sve posjela i rekla bih im...ako me ljubav muci,razgovaram s mamom,pitam za savjet...frendicu...uvijek nadem nekoga...a i ako mislim da neke stvari ne mogu njima rec...pa danas je tu internet...toliko foruma...nitko ne zna tko si...i ima puno ljudi koji su sve to prosli i koji mogu dati poneki savjet...
samo ne treba olako odustajat...treba se suprostavit tome i onda ce se rijesiti...a ne lec,gurnut prst u uho i govorit kako je zivot tezak...tako se nista ne rjesava...