Izvorno postao
ugradnja
Ugradnja uvelike ovisi o vozilu u koje se plinski uređaj ugrađuje. Konstrukcija i oblik vozila određuju velicčinu i smještaj spremnika za plin, a sustav napajanja motora gorivom određuje i sustav napajanja plinom.
Tako je ugradnja plinskog uređaja najjednostavnija kod vozila sa rasplinjačem, dok motori sa ubrizgavanjem i katalizatorom zahtijevaju više posla. Sukladno tome raste i cijena ugradnje.
Najprije se odredi veličina spremnika za plin koji se u vozilo može ugraditi, što ovisi o rapoloživom prostoru u vozilu.
Obično se plinska boca, koja može biti obujma od 45 do 120 i više litara, ugraduje u prtljažni prostor.
Na taj se način smanjuje upotrebljivi prtljažni prostor, ali ako za to ima prostora može se ugraditi i izvan vozila. Npr. kod Lade Nive plinski se spremnik može ugradiit ispod, a kod pick-upova se ugrađuje u vasnjki teretni prostor.
Elegnatnije rješenje koje ne zuzima prtljažni prostor je tzv. toroidalni spremnik koji se ugrađuje na mjesto rezervnog kotača.
Toroidalni spremnici ne zauzimaju prtljažni prostor, neprimjetni su, no manjeg su kapaciteta, a ostaje problem smještanja rezervnog kotaca. No i za to postoji rješenje u obliku sprejeva za krpanje guma.
Iz boce, koja je obično u stražnjem dijelu vozila, u isparivač, koji se nalazi u motornom prostoru, plin dolazi bakrenim cijevima koje je potrebno provesti i pričvrstiti na podnicu vozila.
Istim cijevima spaja se i ventil za točenje plina koji se također nalazi na vanjskom, za to najpogodnijem dijelu vozila – ako ima mjesta na mjestu gdje se toči benzin ili obično u braniku vozila (ispod ili sa strane).
Isparivač je uređaj u kojem plin iz plinovitog prelazi u tekuće stanje. Kako se propan-butan kada ekspandira hladi na -30 °C treba ga zagrijati prije ulaska u motor.
Za to služi rashladna tekućina motora (antifriz), koja u ovom slučaju ne služi za rashlađivanje nego grijanje.
Posebnim crijevom plin, sada u plinovitom stanju iz isparivača dolazi na mješac. Mješac, poznatiji kao "flanđa", raspršuje plin u usisnu granu rasplinjača ili injection sustava.
Dakle, on se nalazi na grlu rasplinjača odnosno u usisnoj grani prije zaklopke snage.
Mješač mora odgovarati motoru na koji se ugrađuje, dakle biti točno proračunat za određeni motor kako bi pružao optimalne performanse.
Kod motora sa ubrizgavanjem ugrađuje se dodatna elektronika koja je spojena sa zaklopkom snage i lambda sondom i koja, poput uređaja za ubrizgavanje benzina, određuje količinu plina u usisnoj grani. Ovaj sustav potpuno je odvojen od sustava za dovod benzina. Elektronika služi i za automatsko i neprimjetno prebacivanje pogona s benzina na plin i obrnuto.
Za prebacivanje služi prekidač u unutrašnjosti automobila, a po želji u unutrašnjosti može biti ugrađen i pokazivač količine plina, koji se inače nalazi na svakoj boci. Kada je sve ugrađeno i pravilno spojeno, treba čitav sustav provjeriti, uskladiti i podesiti.
Ovdje je detaljno opisan sistem koji se danas najčešče ugrađuje, međutim ono što je budučnost u plinskoj industriji i tek uzima maha, je multipoint ubrizgavanje plina. Tj. kada svaki cilindar zasebno dobiva plin preko elektrobrizgaljki plina. Sistem je u mnogočemu bolji ali isto tako i dosta skuplji.
Odgovori uz citat
Plin u auto
...
.gif "respect")
to se tražilo, hvala 
...
Bookmarks