Mediji za pohranu podataka u digitalnoj fotografiji

Eto da i ja dam jedan mali doprinos.
Ovaj text sam postupkom COPY/PASTE prebacio iz jednog file-a sa diska a do njega sam došao preko neke stranice koju više nisam našao.


Memory Stick Duo

Uvidjevši kako je Memory Stick preglomazan za većinu prijenosnih uređaja poput mobilnih telefona (Sony Ericssonovih), dlanovnika (Clie), igraćih konzola (PSP) i MP3 playera, Sony je na tržište izbacio i njegovu smanjenu inačicu nazvanu Memory Stick Duo. Dimenzijama otprilike odgovara dvjema trećinama klasičnog Memory Sticka te ga je pomoću odgovarajućeg adaptera moguće koristiti i u uređajima koji čitaju isključivo MS.
Dolazi u (gotovo) svim varijantama u kojima i Memory Stick - običnoj, Pro, MagicGate, Pro MagicGate i Pro High Speed. Brzine i kapaciteti su, također, posve identični.



Secure Digital

Ovaj je standard memorijskih kartica nastao kao izravna nadgradnja MMC standarda. SD su kartice obično neznatno deblje od MMC kartica, imaju znatno više brzine prijenosa podataka (osim, možda, u usporedbi s najnovijima) te uključuju podršku za DRM (Digital Rights Management - tehnologiju zaštite autorskih prava). Najbrže inačice jednako su brze kao najbrže CF kartice, stoga se često koriste u zahtjevnijim digitalnim fotoaparatima te u dlanovnicima. U mobilnim ćete ih telefonima teško naći. Odnedavno postoje i iznimno praktične SD kartice s integriranim USB sučeljem i rasklopivim priključkom kojima je, umjesto čitačem, sa stolnog računala moguće pristupati izravno.
Najveći trenutno dostupni kapacitet je 4 GB, dok je maksimalan teoretski kapacitet (baš kao i kod MMC standarda) 128 GB.
Još jedna zanimljiva razlika između SD i MMC kartica jest podvarijanta standarda (SDIO) koja dozvoljava ugradnju kompliciranijih hardverskih proširenja u formu kartice, poput Bluetooth i WLAN adaptera, kamera, GPS prijemnika i tako dalje - slično CompactFlashu.



miniSD

miniSD je u svijetu kartica SecureDigital ekvivalent karticama RS-MMC u svijetu MMC-a. No, za razliku od specifikacije RS-MMC, miniSD se od svog "matičnog" standarda ne razlikuje samo dimenzijama, već i sučeljem (brojem kontakata). Ove kartice obično dolaze sa SD adapterom pomoću kojeg ih je moguće umetnuti u bilo koji utor za klasične SD kartice. Maksimalni kapacitet i performanse trebali bi biti identični SD standardu.
miniSD je prvi put predstavljen 2003. godine, paralelno s Memory Stickom Duo i xD Picture Cardom. Dizajnirao ga je SanDisk i to kao standard specijalno namijenjen mobilnim telefonima i dlanovnicima. Broj uređaja koji ga koriste relativno je malen (koliko je nama poznato, zasad samo par modela HP-ovih iPAQ-a, T-Mobile SDA i Panasonicovi X700 i X800), no to bi se vrlo brzo moglo promijeniti jer će u svojoj sljedećoj generaciji mobilnih telefona Nokia vrlo vjerojatno prijeći sa standarda MMC i RS-MMC na SD i miniSD.



CompactFlash

Najstarija vrsta memorijskih kartica, ne računamo li PC Cardove (nekad poznate pod imenom PCMCIA) - standard postoji već gotovo 12 godina (od 1994. godine). Sa svojih 36 x 43 x 3,3 milimetra najveća je od svih vrsta kartica koje su trenutno u uporabi, pa se koristi isključivo u kamerama, dlanovnicima i poluprofesionalnim te profesionalnim fotoaparatima. Prema prvoj specifikaciji, mogući kapaciteti su iznosili od 32 MB do 6 GB, a po posljednjoj reviziji standarda čak do 137 GB. Upravo zbog toga, kao i zbog vrlo robusnog, čvrstog metalnog kućišta, niske cijene i visokih dostupnih brzina prijenosa podataka CompactFlash kartice su se svih ovih godina i održale na tržištu. Pomaže im i činjenica što se, osim za pohranu podataka, koriste i za proširivanje mogućnosti uređaja (WLAN i Bluetooth adapteri, GPS prijemnici i štošta drugo) te što postoje CF adapteri u koje je moguće umetnuti praktički sve ostale vrste kartica.
Trenutno postoje dva oblika i tri inačice kartica CompactFlash, što neupućenima često stvara poprilične glavobolje i zbrku. CompactFlash Type I su kartice koje ćete najčešće naći na tržištu, a debele su 3,3 mm. Kartice s oznakom Type II su, pak, praktički isključivo takozvani Microdriveovi - mali tvrdi diskovi u obličju CF kartice - a od Type I kartica se razlikuju po većoj potrošnji energije i većoj debljini (5 mm). Istovremeno, definirana su tri CF podstandarda ili inačice - CF, CF 2.0 (ili CF+) te CF 3.0. Prvi je najstariji, najmanjeg maksimalnog kapaciteta i brzine, a posljednji uveden ove godine dopušta kapacitet do 137 GB te brzine prijenosa do 66 MB/s. Ovdje je važno napomenuti da proizvođači u imenu proizvoda obično ističu brzinu ili generaciju, a nikad oblik kartice, pa tako primjerice SanDisk Extreme II nije Type II kartica, već druga generacija SanDiskove brze serije Extreme.



SmartMedia

Prvi doista kompaktniji standard, nakon za mobitele, MP3 playere i većinu kompaktnih fotoaparata nepraktičnog i posve neprihvatljivog CompactFlasha, bio je SmartMedia, kojeg je patentirala Toshiba 1995. godine. Izvorno je predstavljan kao "nasljednik floppy disketa" (originalno ime je čak jedno vrijeme bilo Solid State Floppy Disk Card), no ustalio se kao standard gotovo isključivo u svijetu fotoaparata, uglavnom Olympusovih i Fujijevih. Moguće ga je naći i u nekim rijetkim, starijim MP3 playerima.
Kapacitet se teoretski kreće od 8 do 256 MB, a najveći kapacitet trenutno dostupan na tržištu je 128 MB. Postoje dvije inačice, 5 V i 3,3 V, a razlikuju se po položaju "odrezanog" kuta kartice.
Osnovna mu je prednost nevjerojatno malena debljina (0,76 mm) koju može zahvaliti jednostavnoj jednočipnoj konstrukciji bez kontrolera te, zbog toga, i niska cijena. Upravo je izostanak kontrolera bio i jedan od uzroka propasti standarda SmartMedia - stari uređaji su imali velikih problema s pristupanjem novim, većim karticama, jer su se njihovi kontroleri teško nosili s njima. Također su, zbog mekog kućišta i nedovoljno zaštićenih kontakata, ove kartice i nešto osjetljivije te se lakše oštećuju.

microSD (TransFlash)

Baš kao i miniSD, i microSD (donedavno poznat pod imenom TransFlash, a još prije toga T-Flash) produkt je SanDiskova razvojnog odjela te je zasad najmanji aktualan standard memorijskih kartica. Kartice microSD velike su tek 11 x 15 x 1 mm, odnosno otprilike koliko i prosječan nokat, zbog čega su iznimno prikladne za korištenje u vrlo kompaktnim mobilnim telefonima. Baš poput miniSD-a, obično dolaze s adapterom pomoću kojeg ih je moguće utaknuti u utor za SD kartice.
Kapaciteti im trenutno variraju između 16 i 512 MB, kapacitet od 1 GB je najavljen za kraj 2005. godine, a 2 GB za 2006. godinu. Uz Sonyjeve Memory Stickove, kartice po standardu microSD su trenutno vjerojatno najskuplje po megabajtu.
Iako je riječ o vrlo mladom standardu, stekao je popriličnu popularnost, prvenstveno zahvaljujući podršci nekih od najvećih divova mobilne industrije - Motorole, Samsunga i Kyocere.



xD Picture Card

Ovaj standard, korišten isključivo u digitalnim fotoaparatima, osmislili su i na tržište 2002. godine izbacili Olympus i Fujifilm, dva glavna promotora kartica SmartMedia, kao nasljednika te, već debelo zastarjele vrste memorijskih kartica. Prilično su kompaktne (20 x 25 x 1,78 mm), a istovremeno i znatno robusnije od prethodnika. Glavne su im mane cijena i ograničeni kapacitet - trenutno najveće na tržištu dostupne kartice xD zapremaju tek 1 GB. K tome su, slično situaciji s karticama SmartMedia, neuskladive s nekim starijim uređajima (kupujete li xD kapaciteta 1 GB, svakako prethodno valja provjeriti podržava li uređaj takozvane Type M kartice). Maksimalan teoretski kapacitet im je 8 GB. Brzine prijenosa variraju između 4 i 5 MB/s.
Zbog svega navedenog xD nije baš doživio neku pretjeranu popularnost izvan Fujijeva i Olympusova asortimana fotoaparata. Fotoaparati drugih kompanija, naime, koriste isključivo SD i CF. Na kraju valja spomenuti i famozne "panoramske kartice" koje Olympus prodaje po višoj cijeni no obične - takve xD kartice nisu opremljene apsolutno nikakvom dodatnom funkcijom ili mogućnostima, već je na njih samo upisana "oznaka" koja "uključuje", odnosno dopušta uporabu panoramske funkcije već ugrađene u aparat. Iz tog im razloga nije preporučljivo pristupati ni na koji način osim kroz sam aparat, kako se "oznaka" ne bi nehotice izbrisala.



MultiMedia Card (MMC)

Slično standardu SmartMedia, i MultiMedia Card (MMC) temelji se na vrlo kompaktnoj Toshibinoj NAND memoriji te je stoga sve donedavno bio standard odabran za mobilne telefone i druge kompaktne uređaje. MMC-ovi su po izvornim specifikacijama podatke prenosili serijski, jednobitnim sučeljem, zbog čega su bili nevjerojatno spori i zbog čega je ubrzo uvedena njihova nadgradnja nazvana SecureDigital. Ipak, održali su se na tržištu sve do danas zbog niza faktora. Prvenstveno zato što uređaji koji čitaju SD čitaju i MMC, no i zato što je ubrzo nakon uvođenja SD-a standard modificiran, a brzine povećane za četiri, osam i više puta. Konačno, produljenom životnom vijeku MMC-a pridonijela je i činjenica da je uveden i njegov smanjeni oblik, zvan RS-MMC, čijoj je popularizaciji znatno pridonijela sveprisutna Nokia.
Maksimalan trenutno na tržištu dostupan kapacitet je 2 GB, a postoje dvije inačice MMC kartica - klasična i Dual Voltage (DV-MMC), s nižim radnim naponom, koju koriste noviji telefoni. Cijenom su, uz CompactFlash, MMC-ovi najisplativija vrsta memorijskih kartica.
Ove je godine izdana i obnovljena specifikacija standarda MMC koja uključuje dvije nove vrste MMC kartica - MMCplus (identičnog je oblika, ali s više pinova i većim brzinama) i secureMMC (pandan Sonyjevu MagicGateu, s uključenom tehnologijom zaštite autorskih prava).



Reduced Size MultiMedia Card (RS-MMC)

Tehnički, RS-MMC kartice posve su identične MMC karticama - riječ je o posve identičnoj elektronici, identičnom broju identičnih kontakata, identičnim naponima i identičnom sučelju. Razlika između ovih dviju sestrinskih standarda samo je u dimenzijama: RS-MMC je velik otprilike kao polovina "normalnog" MMC-a, stoga je posebno prikladan za uporabu u novijim, kompaktnijim mobilnim telefonima. Specifikacije kartica RS-MMC posve su identične onima MMC kartica, a moguće ih je koristiti i u uređajima s MMC utorima, umetanjem u običan, mehanički adapter. Čak su im i cijene gotovo identične. Baš kao i u slučaju MMC-a, postoji i Dual Voltage (DV RS-MMC) izvedba, s nižim radnim naponom, pa prilikom kupovine valja obratiti pozornost na vrstu koju konkretan uređaj (mobilni telefon) koristi.
Ove godine izdana specifikacija MMC4 donosi i novu inačicu standarda RS-MMC, zvanu MMCmobile, s nešto bržim performansama, identičnim sučeljem i trunku manjim dimenzijama. Zasad je jedino SanDisk u svom prodajnom asortimanu ponudio kartice MMCmobile.



Memory Stick

Iako "pravih" Memory Stickova nema već dulje vrijeme (ili ih bar rijetko tko koristi), taj se naziv udomaćio kao ime svih Sonyjevih memorijskih kartica. Originalni Memory Stick, uveden relativno daleke 1998. godine, ograničen je, naime, na maksimalan kapacitet od 128 MB te brzine prijenosa do 2,5 MB/s. Prvi problem je svojedobno riješen ne baš praktičnim rješenjem zvanim Memory Stick Select - podinačicom MS-a s dvjema ili više particija kapaciteta 128 MB koje su se odabirale malom preklopkom na samoj kartici.
Rješenje svih problema Memory Stickova pojavilo se tek s drugom inačicom standarda zvanom Memory Stick Pro, koja je aktualna i dan danas, a bit će još dulje vrijeme. Maksimalni teoretski kapacitet Memory Sticka Pro je 32 GB, a najveći danas dostupni zapremaju 4 GB. Maksimalna brzina prijenosa iznosi s CompactFlashom posve usporedivih 20 MB/s, no valja imati na umu kako specijalni High Speed način rada mogu iskoristiti isključivo noviji uređaji (na starijima HS Memory Stickovi Pro funkcioniraju sporije). U usporedbi s drugim karticama, Memory Stickovi su vjerojatno najneisplativiji po megabajtu, a to se posebno odnosi na 2- i 4-gigabajtne inačice, čije cijene dostižu upravo astronomske cifre.
I Memory Stick i Memory Stick Pro postoje i u izvedbi MagicGate, koja nije ništa drugo do Sonyjev naziv za tehnologiju zaštite autorskih prava (DRM), koja dopušta reprodukciju zaštićenog materijala (glazbe i videa) isključivo na jednom uređaju, odnosno ne dozvoljava njegovo neautorizirano dijeljenje.
Sve donedavno Memory Stick je bio praktički jedini tip memorijskih kartica koje su koristili Sonyjevi uređaji. Srećom, to se u posljednje vrijeme lagano počinje mijenjati, pa se - primjerice - Sonyjeva stolna računala sad isporučuju i s čitačima za ostale formate, a neki fotoaparati (uglavnom jači modeli) uz Memory Stickove primaju i CF kartice.



Novi standardi

Unatoč već doista nevjerojatnom broju standarda memorijskih kartica prisutnih na tržištu, čini se da proizvođači jednostavno ne odustaju od izbacivanja sve novijih i novijih standarda, koji su obično i sve manji i manji, te ih prenositi, umetati i pronalaziti doista postaje velik problem. Njihove cijene i očite poteškoće u afirmaciji na prenapučenom tržištu da ne spominjemo.
MMC asocijacija je, u sklopu svoje najnovije specifikacije MMC 4.0, tako definirala novi standard zvan MMCmicro, specijalno namijenjen kompaktnim mobitelima s visokorezolucijskim digitalnim fotoaparatima. Kartice su velike tek 12 x 14 x 1,1 mm, troše nevjerojatno malo, a nude brzine prijenosa od čak 10 MB/s. Inicijalno će se prodavati u izvedbama od 32, 64 i 128 megabajta, a zasad ih u svojim telefonima planira koristiti Samsung. Uz adapter će ih biti moguće koristiti u RS-MMC i MMC uređajima.
Sony je, pak, zajedno sa svojim partnerom SanDiskom, najavio novu minijaturizaciju svog standarda Memory Stick. Nove će se kartice zvati Memory Stick M2 (micro), bit će velike 15 x 12,5 x 1,2 mm, uz maksimalan teoretski kapacitet od 32 GB i maksimalnu teoretsku brzinu prijenosa od 160 MB/s. Nesumnjivo ih možemo očekivati u sljedećoj generaciji Sony Ericssonovih telefona. Naravno, dolazit će s Memory Stick adapterom.
Konačno, tvrtka Pretec Electronics ove je godine najavila prve memorijske kartice pod nazivom C-Flash, otprilike istih dimenzija kao microSD (TransFlash). Maksimalan teoretski kapacitet iznosi nevjerojatnih 2048 GB, a brzina 120 MB/s. Unatoč tome, sumnjamo da će C-Flash iskoristiti svoj potencijal za dugovječnost, obzirom da ga (kao niti ostale standarde Mu-Card Alliancea) baš i nije podržao niti jedan veliki proizvođač mobilnih telefona.

Pozdravljam temu i pohvaljujem observera na trudu koji je ulozio, premda je copy/paste u pitanju. Tekst je na hrvatskome jeziku i siguran sam da ce tema biti citana i da ce mnogima pomoci!

Ovaj post je ovdje da na neki nacin zaokruzimo materiju na forumu koja se tice medija za pohranu podataka u digitalnih foto aparata, posto se o tome vec podosta pisalo.

Pa tako koga pored gore navedenih postova, zanima i vise o tematici koja se obradjuje, kako i sam naslov kaze, svakako neka procita i sljedece:


Opcenito o kupnji digitalnih foto aparata i opreme

O memorijskim karticama i citacima kartica

O medijima za pohranu podataka u SLR digitalnoj fotografiji

O Memory Stick medijima

O Memory Stick Micro medijima

Memory stick data rescue aplikacija (spasite podatke sa svoga MS - a neovisno o tipu)

I jos jedna tema potencijalno vrlo korisna...by gog:

Kako otkriti "lazne" memorijske kartice

Zanima me koji bi mi SD karticu preporučili?

Sad, da suzim izbor, jer pitnje iz prve rečenice je uistinu preopširno:
Dakle, kako se polako bliži mogućnost kupnje D80, razmišljam koju karticu bi uz njega bilo mudro nabaviti. Sad, moram misliti na ograničen buđet, no manje od 1 ili 2 GB memorije i sam znam da se ne isplati kupovati, a cijene tih memorija su trenutno vrlo povoljne. Novog standarda memorija još nema na našem tržištu (SDHC), a koliko sam upoznat te kartice su trenutno dosta spore.
Kako SD kartica ima jako puno, tako variraju i kvalitete i brzine, u istom 'prostornom' razredu. Pa kako se onda odlučiti za neku od njih? Kolika je brzina 50x ili 80x napspram one na kojoj piše da čita i piše brzinom od min 20 MB u sekundi ili manje...? I koja je isplativost kupnje koje kartice (s obzirom na brzinu, količinu memorije i cijenu)?
Primjeri:
http://www.optimum-online.hr/shop/vi...roduct=2902112
http://www.optimum-online.hr/shop/vi...roduct=2902107
http://www.optimum-online.hr/shop/vi...roduct=2902142
http://www.mikronis.hr/shop/item.asp...1699&catid=217
http://www.medialab.hr/showitem.php?item_id=17445

Bitno mi je da je kartica brza.

Odlučio sam se na kraju za 2 GB San Disk eXtreme III i vrlo sam zadovoljan. :thumbup:

= Citat =:

---

Izvorno postao whiteboy

Odlučio sam se na kraju za 2 GB San Disk eXtreme III i vrlo sam zadovoljan. :thumbup:

---

U svjetlu izlaska i cetvrte generacije memorija razlicitih formata, i shodno tome, pada cijena trece generacije, odabir je, rekao bih najbolji omjer ulozeno/dobiveno i vrlo je logicna kupnja.

Zelim skrenuti paznju na dvije sitnice:

- 2 GB se naoko cine jaako puno, medjutim i nije bas tako, uzevsi u obzir fotografije prilicnih rezolucija koje daju senzori u novijih SLR aparata, pogotovo pri koristenju sirovih formata (NEF) u ovome slucaju, taj se kapacitet relativno brzo napuni, naravno ova konstatacija podosta ovisi o afinitetima korisnika stoga ju uzmite uz odredjene rezerve, ali evo konkretno, ja vrlo volim putovati, krace, srednje ili dulje pruge, sve volim. Na putovanja najcesce gledate ponjeti sto manje prtljage, pa tako naravno da ne nosim laptop sa sobom. Ako prilikom putovanja posjecujem vise lokacija (radilo se o grdovima ili nekim prirodnim atrakcijama) nije mi nikakav problem ispucati 1000 fotografija, pa i vise. U tim slucajevima 2 GB sa 10 MP je definitivno premalo.

- i samo radi ostalih, WB je vec kupio tako da njemu ovo sto cu napisati ne koristi, ne obazirite se na ove marketinske trikove deklariranja brzina...100x, 160x, 200x...sve su to gluparije i obmane kojima se navlacu kupce koji ne poznaju dovoljno ono sto kupuju. Trenutno na trzistu realno postoje (deklarirano prema brzini R/W) tri grupe medija za pohranu fotografija i cetvrta je trenutno na pomolu, pa cu samo kratko reci sve sa 20 MB/s R/W ili vise je idealno, a tko zeli vise o tome moze citati ovdje:

O medijima za pohranu podataka u SLR digitalnoj fotografiji

- takodjer iz gore se navedenoga teksta moze zakljuciti da kod SLR modela zbog medjuspremnika koji svaki model posjeduje brzina medija i nije od presudne vaznosti

I evo za kraj jos jedan hint, kako ja gledam na stvari. Trenutno imam jednu CF karticu (Ultra II) od 1GB i 1 Hitachi microdrive 3k6 od 6 GB. Gotovo u 100% slucajeva koristim Microdrive, jer je mnogo vecega kapaciteta i mnogo mi je jednostavnije kada ne moram previse voditi brige oko toga koliko jos mjesta za pohranu imam. Brzina mi ne predstavlja faktor jer mi buffer omogucuje i vise nego dovoljnu autonomiju. Cilj mi je nabaviti jos jedan CF od 2 GB, brzina nevazna (bitno je jedino da je veca od 10 MB/s) i Portable za USB prijenos bez posredstva racunala, od Nikona ili nekoga alternativnoga proizvodjaca (do 20 GB). Zasto sve ovo uz 6 GB Microdrive? Zato jer u nekim ekstremnim slucajevima on zna otkazati poslusnost (dakle ekstremnija nadmorska visina, vrlo niske temperature), a upravo u tim uvjetima, ste vjerojatno u izolaciji u prilici da uslikate nesto dobrih fotki, pa je steta da vas bas tada aparat izda, tada na scenu stupa CF, a onda i portable, jer se 2 GB vrlo brzo napuni (takodjer vrlo upotrebljivo na duljim putovanjima, a kojih bas nekoliko planiram u nadam se skorije vrijeme ako posao i primanja dopuste).

Opet previse mlatarim...:comp:

Mikrodrive uz poznate (mehaničke) nedostatke ima još jedan, manje poznati. Kako je to magnetski medij, prolazak kroz aerodromski rengenski uređaj može izbrisati (ili oštetiti) podatke. Novije generacije neće, ali ako idete u neke zemlje nižeg tehnološkog nivoa, moguće je da nemaju tzv. film-safe uređaje. Sve ostale flash kartice će zadržati sigurno podatke i na najlošijim i najstarijim aerodromskim rengenima.

Ukoliko želiš biti siguran da će ti kartica raditi u ekstremnim temperaturnim uvjetima, moraš korisititi industrijsku.

Vidi ovdje.