Veliki su (bili su i veći) po dimenzijama, spori su, greju se, do skora su bili jako bučni, nikada nisu bili dovoljnog kapaciteta, svaki kompjuter mora imati jedan, ali smo im mi sve te mane opraštali, jer jednostavno nikako ne možemo bez njih... Šalu na stranu, stvarno su nam potrebni i stvarno ništa ne možemo bez njih, jer se na njima zadržavaju sve 1 i 0, koje su nam preko potrebne, nakon gašenja kompjutera.
Nekad i sad
WD Caviar 2540 (540MB - 1995.), Caviar 22500 (2,5GB - 2000.), Caviar WD800 (80GB - 2003.)
Koliko god da su nam potrebni, toliko ih i ne volimo, jer su oni jedno V E L I K O usko grlo svakog kompjuterskog sitema. Hard diskovi ( HDD – Hard Disk Drive ) su unapređivani godinama unazad, kao i sve ostale komponente kompjuterskog sistema, ali je sam princip njihovog rada ostao isti, a to je najveći ograničavajući faktor. Rad svih komponenti je ubrzan najmanje 10 puta, da ne pričamo o procesorima i grafičkim karticama, a performanse hard diskova su povećane, pa možda, 3-4 puta...
Sada ćemo zaviriti u unutrašnjost hard diska da biste videli šta se unutra nalazi i objasnićemo princip na kome oni rade.
Osnove hard diskova
Izumljeni su '50ih godina prošlog veka, kada im je kapacitet bio svega nekoliko megabajta (eng. megabyte), a veličina oko 50cm u prečniku. Prvobitni naziv im je bio “fiksni diskovi” ( eng. fixed disks ) ili “Vinčesteri” (eng. Winchesters – kodno ime za popularni IBM-ov proizvod). Kasnije su dobili ime “čvrsti diskovi” (eng. hard disks), kako bi se razlikovali od “mekih diskova” (eng. floppy disk). Za razliku od flopi diskova, koji imaju plastični film unutar sebe na koji zapisuju podakte, hard diskovi imaju tvrdu ploču (eng. platter).
Evolucija IBM-ovih HDD-ova kroz vreme
Kapacitet i performanse
Prosečan, nov, kompjuter ima hard disk veličine 40-120GB (GB – GigaByte; Gb – Gigabit). Podaci se čuvaju na hard disk u obliku fajlova. Fajl (eng. file) je imenovana kolekcija bajtova (eng. byte), tj. niz bajtova koji mogu da imaju oblik teksta, slike...
Postoje dva načine da se izmere performanse hard diska:
• Protok podataka (eng. data rate) – je broj bajtova po sekundi koje hard disk može da isporuči procesoru u sekundi. Brzine između 5 i 40MB po sekundi su standardne, iako proizvođači označavaju na svojim hard diskovima da ostvaruju brzine od 100-133-150MB/s.
• Vreme traženja (eng. seek time) – je vreme koje potrebno hard disku da pošalje prvi bajt procesoru, od trenutka kada ga je procesor zatražio. Tipično vreme pristupa je oko 10-15ms, a ima hard diskova sa vremenima pristupa manjim od 10ms.
Spoljašnjost
Da bi ste najbolje shvatili kako radi hard disk potrebno je da ga otvorite, ali vam to nikako ne preporučujemo, jer gubite garanciju (ako je pod njom), a takođe ga i uništavate, jer unutra ne sme da ima prašine. Zaključujemo dakle sledeće – NE OTVARATI HARD DISK, ako želite da nastavite da ga koristite. Uvek možete da otvorite hard disk koji je otišao u večna lovišta, njemu to neće smetati.
Evo kako izgleda hard disk:
To je zatvorena kutija od aluminijuma sa kontrolerskom elektronikom zakačenom sa jedne strane. Elektronika kontroliše piši-briši mehanizam i motor koji okreće ploče. Ona takođe sastavlja magnetne domene na disku u bajtove (čitanje) i pretvara bajtove u magnetne domene (pisanje). Cela elektronika se nalazi na pločici koja može da se odvoji od ostatka diska.
Spindle (eng. osovina)
Rotirajući deo koji ide od motora do sredine disk ploča i obezbeđuje okretanje ploča velikim brzinama.
Motor
Minijaturni motor koji je dizajniran da se okreće zajedno sa pločama. Osovina ide direktno od motora i okreće se zajedno sa pločama.
• BB Motor (Ball Bearing Motor – srp. Motor sa kuglicnim ležajevima)
Motor koji koristi podmazane gvozdene kuglične ležajeve. Mane: jako bučan, mogući problemi sa trešenjem i ograničen život ležajeva.
• HD Motor (Hydro Dynamic Motor – srp. Hidrodinamicni motor) ili FDB Motor (Fluid Dynamic Motor)
Umesto kugličnih ležajeva koriste se gusta ulja ili neka vrsta tečnosti. Gvozdeni kuglični ležajevi se međusobno ne dodiruju, pa se time život, preciznost i gustina podataka povećavaju i produžavaju. Znatno su tiši su od BB Motora, a i manje vibriraju pri radu.
Platters (BH. ploče)
Magnetni disk (medij) koji se rotira unutar diska, a dizajniran je za upis podataka.
Nove tehnologije su omogućile veću gustinu podataka na istoj površini ploča (80-100GB...). Prave se od aluminijuma, a od skora i od raznih kombinacija plastike, stakla i keramike. Na kraju proizvodnog procesa ploče se premazuju slojem magnetnog materijala, koji se pravi se od oksida gvožđa (FeO), kod starijih hard diskova, a kod novijih se koristi magnetna podloga koja se thin-film (srp. tanki sloj ). Zatim se ploča polira do izgleda ogledala.
Kvalitete materijala i nove napredne tehnologije utiču na količinu podataka koje možete smestiti na jednu ploču ( eng. platter ). Potrebno je napomenuti da se podaci čuvaju sa obe strane ploče, gornji i donji deo, kao i da se u jednom disku može koristiti više ploča.
