Mićo Kopito (svakako vidjeti)

Kao sto sam maloprije napisao, obo je knjiga pisana po istinitim dogadjajima, i sve u njoj je istinito. Napisao ju je Metod Prijatelj, kojeg znam vec duuuze vrijeme, i sada ide samnom na fax... Knjiga se zove "Mićo kopito", sto bi u prijevodu znacilo "Maleno kopito", a to je naziv za glavnog lika, koji se tako sam prozvao.

Puno bi nam znacilo kad bi i ostavili dojam za knjigu, pa da vidimo da li da stavimo i ostale dijelove knjige, ili da ne stavljamo...

ovo je od mog frenda, njegov frend napisao knjigu, pa je malo prolistajte..
knjiga je jako zanimljiva i puna čudesnih događaja..

http://dhost.info/kizo/slike/downloa...kopito_1.0.doc

neznam kako se to nekom dalo pisat. a pogotovo neznam ko ce to citat.

Knjiga?Prije bi se moglo reći "dnevnik"il tako nešto.

Evo...procitao sam ovaj fragment, posto sam freak i kada nesto krenem citati rijetko odustanem prije nego li procitam do kraja!

Komentar bilo kakvoga litrearnoga djela ili komada djela definitivno ukljucuje i subjektivne elemente, pa se tako mora ostaviti mjesta za idejne sitnice svidjanja ili nesvidjanja istoga, ovisno o afinitetima citatelja. Istina je obicno negdje na sredini dojmova vise ljudi iako po mome iskustvu ovo ne vrijedi za sve zanrove.

Ovaj komad mogao bi se svrstati u kategoriju autobiografskih dnevnika...nesto puput manje duhovitoga Molea. Meni je osobno prica ispricana na preplitak nacin. Kategorizacija i uvodjenje likova je dosta nespretno obavljeno, a sama fabula nekonstantna i nepovezana. Dikcija je na prijelazu osnovne i srednje skole, konstrukcija recenica takodjer. S obzirom kako kazes da ste trenutno na faksu ocekivao bih ipak nesto bogatiji vokabular i nesto zreliju analizu crtica svakodnevice (osim ako navedeno nije napisano davno)! Kratkoca recenica moze biti i prednost (Hemingway je na toj kratkoci bazirao citav svoj opus), ali u tu kratku formu mora biti utisnut sadrzaj kojega u vasemu djelu cesto fali!

Eto...