= Citat =:
Nakon dvije godine pregovora, udruge koje brinu o zaštiti autorskih prava u Hrvatskoj suglasile su se oko cjenika kojim će se plaćati naknada na sve prazne CD-ove, DVD-ove, memorijske kartice, ali i druge elektroničke uređaje kako bi se autorima nadoknadila šteta izazvana nelegalnim presnimavanjem glazbe i videa. Drugim riječima, kupite li prazni CD, ubuduće ćete morati plaćati dodatni "porez", bez obzira na to hoćete li ga koristiti za nešto posve legalno primjerice, za snimanje vlastitih digitalnih fotografija ili za prženje MP3-ca za susjeda.
Na prvi pogled, takav potez djeluje restriktivno pa i nepravično: zašto bi bilo tko od nas plaćao namet ako nije prekršio zakon? No, činjenica je da se dobar dio medija zaista koristi za nelegalno presnimavanje, a glazbenici i filmaši zbog toga gube pošteno zarađeni novac. Stoga, plaćanje određene manje naknade jest najpravičnije i najjednostavnije rješenje tog problema.
Ali dok sam naknada nije sporna, gotovo sve ostalo u vezi s njom jest. Ponajprije, njezina visina. Prema cjeniku, koji je stupio na snagu prošlog mjeseca, visina naknade za prosječan CD iznosi 1,26 kuna. Kako danas prazan CD možete kupiti za jednu kunu (plus PDV), njegova konačna cijena za krajnjeg kupca iznosila bi 2,75 kuna, odnosno više nego dvostruko više. Značajno bi poskupjeli i prazni DVD-ovi, memorijske kartice i USB memorije, ali i ostali elektronički uređaji: tako bi se za kasetofon plaćalo 40, a za videorekorder 50 kuna.
Ono što je još više sporno jest da je cjenik predviđa plaćanje naknade i za uređaje kojima se zapravo vrlo rijetko krše vlasnička prava. Za PC računalo s tvrdim diskom od 200 GB, DVD snimačem i USB memorijom od 512 MB naknada iznosi 120 kuna (bez PDV-a), a zaista je teško shvatiti zašto bi netko tko kupuje PC kasu ili mobitel morao platiti ijednu kunu kada na tom uređaju sasvim sigurno neće gledati, a kamoli pržiti DivX-e i MP3-ce.
Sasvim nebulozna stavka cjenika definira da se na svaki uređaj s integriranom memorijom do 64 MB plaća naknada u iznosu od 5 kuna. Svota nije velika, ali takva definicija obuhvaća i uređaje na kojima se ni u ludilu ne mogu kršiti vlasnička prava; štoviše, pod tu definiciju spada apsolutni svaki elektronički uređaj koji vam padne na pamet: od GPS prijamnika i ronilačkih satova do televizora, perilica rublja, automobila i zrakoplova. Zar ćemo zaista plaćati taj namet i za klima uređaj s elektronskom regulacijom temperature?
Lordan Ljubenkov iz ZAMP-a koji je koordinirao napore na uvođenju cjenika, uvjerava nas da se cjenik neće primjenjivati dok se ne postigne zajednički jezik s uvoznicima elektroničke i informatičke opreme. No pitanje je hoće li se on naći jer u njihovoj udruzi (u osnivanju) smatraju da su cijene posve neprihvatljive i da će neke od njih otjerati u stečaj ili ih prisiliti da se okrenu crnom tržištu. Posebice je sporno da se cjenik primjenjuje retroaktivno, od 30.listopada 2003. godine, što znači da bi uvoznici morali odmah platiti stotine milijuna kuna.
Uvoznici nemaju ništa protiv uvođenja naknade, ali smatraju da bi Hrvatskoj bio primjereniji model kakav se primjenjuje u Poljskoj i Češkoj u kojima se na prazne medije plaća 3 do 4 posto naknade, a na računala i ostalu elektroniku ništa.
U slučaju da se cjenik počne primjenjivati ovakav kakav jest, kupci bi prazne CD-ove, DVD-ove i drugu opremu počeli, posve legalno i naveliko, kupovati u susjednim zemljama (Slovenija, BiH) gdje takvog nameta nema. Time bi novac izgubila i država (zbog čega se Ministarstvo gospodarstva već negativno izjasnilo o cjeniku) i trgovci (zbog manjeg prometa) i kupci (jer bi se vratilo vrijeme shopping turizma), dok pirati ne bi bili nimalo oštećeni, jer oni koji su sposobni iz inozemstva nabaviti piratsku glazbu, filmove i softver, sposobni su i u inozemstvu kupiti medije.
Upitno je i koliko bi zaradili oni u čije se ime uvodi naknada. Procjenjuje se da bi 70 posto iznosa prikupljenog od naknade otišlo u inozemstvo, a 20 posto bi zadržale udruge. Autorima bi na koncu ostao sitniš. .
