Kako se kupuje prijenosno računalo
Evo par savjeta by RAK
Sve je više popularno i zanimljivo kupovati nešto prijenosno. Nekima je to uvjetovano poslom, nekima zabavom, a nekima je to samo naèin da se pokaže. Što god je razlog, valja razmisliti o tome što se kupuje. Svaki model ima svoju namjenu i glupo je kupovati prema cijeni i opisu koji se za njega može naæi.
Èesto postoje nesporazumi o tome da li je ispravan naziv laptop ili notebook. Ispravna su oba naziva. Bilo bi dobro da i naši prodavaèi to znaju i napišu u svoje cjenike, ali to je vrlo rijetko ili nikada. Laptop je uobièajen naziv za prijenosna raèunala koji su nadomjesci za desktop raèunala i kako ime kaže drže se na koljenima. I u trenutku ovog pisanja, moj je stroj u takvom položaju (iako je notebook). Notebook je namijenjen za prenošenje, kao nužno zlo i koristi se umjesto rokovnika. Postoji i još jedna podvrsta notebooka koji se zove Tiny. Razlike izmeðu laptopa i notebooka su sve manje jer proizvoðaèi uspijevaju napraviti vrlo tanke i lagane laptope. Tako da je i kod njih faktor prenosivost sve veæi i veæi.
Laptop raèunala moraju, kao desktop zamjena, imati sve moguænosti kao i desktop i sliènu brzinu. Da bi to postigli, proizvoðaèi mu ugraðuju sve portove i diskove kao i na desktopu. Tako i moderni laptopovi imaju serial port, floppy disk, a ponekad i PS2. Uvijek imaju i dva PCMCI porta za dodatna proširenja. Njihove komponente su uglavnom smanjene verzije desktop procesora, grafièkih kartica, audio kartica i modema. Takav odabir komponenti dovodi do poveæanja mase ureðaja ali i veæe potrošnje baterije. Laptop raèunala su više ovisna o vanjskom napajanju te kao takva nisu pretjerano individualna. Njihova masa je preko 3 kg.
Notebook raèunala služe za terenski rad i moraju zadovoljiti zahtjeve terena. Moraju biti lagana za prenošenje, imati dovoljno moguænosti proširivanja, malo trošiti bateriju, a ipak imati dovoljno snage za pristojan rad. Tako æemo rijetko naæi sve portove koje nalazimo na desktop raèunalima. Vrlo èesto "stradaju" serial port, PS2, floppy i jedan PCMCI. S druge strane baterija im traje prilièno dugo a snaga raèunala ipak nije dovedena u pitanje. Njegove posebno optimizirane komponente mu to omoguæuju. Njihova masa je do 3 kg
Tiny modeli su posebna prièa. Koliko god malen i lagan notebook bio, nakon nekog vremena rame jadnog korisnika strada. Nije ugodan osjeæaj nositi ga na ramenu cijeli dan. Zato postoje ti ultra tanki modeli prijenosnika. Oni su lagani, tanki, lijepi, s baterijom koja traje i traje ali nemaju pretjeranu snagu i proširivost. Od portova je tu obièno neki USB i mrežna kartica. CD ureðaji i ostali diskovni sustavi su obièno eksterni. Uz neke ih dobijete u paketu ali s njima nisu više tako tanki i lagani. U njih se ugraðuju komponente starije generacije i snaga takvog raèunala vrlo ozbiljno dolazi u pitanje. To starije generacije valja uzeti s rezervom. Koji manager s potrebama Worda, Excela i Outlooka može reæi da 833 Pentium 3 sa 128 Mb radne memorije i Windows 98 nije dovoljno jak. A stroj mu je lakši od rokovnika koji je do juèer nosio na sastanke samo što nema škrabulija koje ni sam nije mogao proèitati. Jedina je kvaka što i ekran "strada". Velièine je 12.1'' Njihova masa je ispod 2 kg.
Postoje i modeli koji uopæe nemaju bateriju nego su ovisni o vanjskom izvoru. Glupo? Prijenosnici 90% vremena rade na vanjskom izvoru energije.
O komponentama
Bez obzira na naziv komponente koje se ugraðuju u prijenosna raèunala, morate biti svjesni da to nisu one iste komponente iz desktop raèunala. Nije im potrošnja struje ni velièina ista. Ali nije im niti snaga ista. Benchmark testovi pokazuju zgodne stvari ali tko im treba vjerovati? Vjerodostojnost tih testova je samo izmeðu komponenti za prijenosnike.
Procesori
Divna tema za raspravu su procesori. Ne toliko zbog toga što su zanimljivi nego zbog glupih prièa koje kruže oko njihove snage. I na polju prijenosnih raèunala se vodi mali rat u brzini procesora.
AMD za tu bitku ima Duron, AthlonXP i AthlonXP Barton. Svi su procesori poznati i iz desktop izdanja osim što su optimizirani za prijenosnike. Manje se griju, manje struje troše ali su i sporiji. Ne znam kolika je stvarna brzina na Mobile Bartonu kod desktopa ali testovima se ne treba vjerovati. Lijepe brojke koje se pojavljuju kod paljenja, nisu nešto što treba uzimati k srcu. Struktura samog procesora je drugaèija. Ima sabirnicu 266 i ne može mi nitko reæi da je to jednaka brzina onom koji ima 333. Manja temperatura je veliki plus ali overclock mu i nije tako moæan. I ja sam na svom Bartonu dobio 11x225 sa Corsair Extreme memorijom (by Mitzek). No, da je moæan proc za prijenosnika ne treba sumnjati.
Svi se AMD modeli ugraðuju u laptop raèunala jer nisu još uvijek razvili tehnologiju koja æe im omoguæavati manju potrošnju struje i manje grijanje. Osobno ga ne bi kupio jer vrlo dobro zagrijavaju koljena a baterije teško to podnose. Zanimljivi su za igraèe.
Intel ima dugu tradiciju proizvodnje procesora za prijenosnike. I još je puno modela na tržištu. Drži uvjerljiv primat u prodaji i to æe još neko vrijeme tako biti dok ih konkurencija ne sustigne.
Najstariji modeli su Pentium 3 ii Celeron 3. Ti se modeli ugraðuju u Tiny modele prijenosnika. Ne treba govoriti koliko su to dobri procesori kod desktop verzija a isto tako su dobri i kod prijenosnih. Moæna komponenta, zanemarivo grijanje i dug rad baterije. Svakako pravi izbor za manje zahtjevne korisnike.
Pentium 4 i Celeron 4 su kvazi prijenosni procesori. U stvari su to obièni desktop iz boljih serija. Ugraðuju se u laptope ali nemaju tu brzinu kao pravi. Jako se griju i svakako su procesori koje treba izbjegavati. Nema od njih neke sreæe. Na žalost, ljudi èesto padnu na brojke i kupuju ih u jeftinim konfiguracijama.
Pentium 4M je pravi procesor za laptop. Danas ima modela i do 3 GHz. Takav argument teško da tko može pobiti. Malo veæa potrošnja i vrlo malo veæe grijanje neæe smetati onima kojima treba istinska snaga.
Centrino je prièa za sebe. Da bi prijenosnik dobio naziv Centrino, mora imati osim odgovarajuæeg procesora i odgovarajuæi chipset i wireless mrežnu karticu. Ovo potonje neki proizvoðaèi izbjegavaju zbog plaæanja licenci a na kraju plate manjom prodajom. Sve je manje takvih. Upravo je ta wireless kartica najslabiji dio sustava. Nešto su u Intelu promijenili kada su poèeli isporuèivati Philips chipove ali ne bitno. No ono bitno je sam procesor. Naizgled je to prilièno slab primjerak sa 1.4 do 1.7 GHz. No, on ima i 1 Mb L2 memorije, jako malu potrošnju, malo zagrijavanje i veliku brzinu. Model 1.5 je jednako brz ili brži od Pentium 4M procsora na 2.4 GHz. Osobno sam to izmjerio. Sve u svemu izuzetan procesor za notebookove. Sada u oni jednako brzi kao i laptopovi ali baterija traje i traje. Tko bi mu odolio? Samo igraèi!?
Speedstep (speeddrek) tehnologija daje moguænost da procesor radi na manjem taktu kada nije prikljuèen na vanjski izvor energije. Bullshit. To ne radi dobro (kod veæine) i potreban vam je program SpeedSwitchXP da to kontrolira kako treba. Tada je sve OK.
Grafièke kartice
Postoje tri velika igraèa na tržištu. O Intelu se nema što reæi. Oni nikada nisu znali napraviti dobru karticu pa tako ni sada. To je kartica koja se ugraðuje u jeftine modele prijenosnika i nema snagu sa nešto veliko.
nVidia je relativno nova na tom podruèju. Kako su radili dobre grafièke kartice za desktop, tako su se bacili i na prijenosnike. I nastavili su proizvoditi dobro. Njihove kartice ne zaostaju za ATI-jevim. Problem im je veæe grijanje i veæa potrošnja struje.
ATI je apsolutni vladar tog podruèja. Modeli su nazivom jednaki onima iz desktopa ali malo zaostaju u brojkama. Ipak je teže napraviti dobar GPU za prijenosnika. Svakako su prvi izbor za bilo koga.
Koju god grafièku da kupite, nemojte misliti da je to ekvivalent desktopu. Daleko su sporije. Zato troše manje struje i manje se griju. Treba pripaziti i na memoriju. Shared memorija nije baš ono što netko želi u svom stroju. Ovdje je to vrlo èest sluèaj. Tako stradaju oni koji ne paze ili ne znaju. Takvi su modeli, dakle, on-board, što jednako loše kao i kod desktopa.
Hard diskovi
Opet nešto znaèajno smanjeno. No hardovi su interesantni zato jer se mogu zamijeniti. Svi su unificirani i imaju dimenziju 2.5''. Kod laptopa su malo skriveni a kod notebooka postoji ladica koja se vrlo lako vadi. No, to nije pravilo. Vladari proizvodnje su Toshiba i IBM. Ostali samo kaskaju. Brzine diskova su daleko manje nego kod desktopa je im je brzina vrtnje obièno 4200 o/min. Postoje i modeli sa 5400 ali ih nema u prvoj ugradnji (ili vrlo rijetko). Cashe je isto tako važan. Mnogi ugraðuju 512 kb. Bolji modeli imaju i 2 Mb, a posebno ima za kupiti i od 8 Mb samo su dosta skupi. I opet je prièa da disk jednakih karakteristika neæe biti jednako brz. Prijenosni disk je otporniji na trešnju, udarce, vibracije, manje troši struje, manje se grije i, k vragu, sporiji je.
Za entuzijaste, taj se disk može spojiti (iz bilo kojeg razloga) u desktop stroj uz pomoæ posebnog kabla kojeg sam ja kupio za 30 kn. Može se kupiti i eksterna ladica USB2 koja ne treba napajanje (dakle troši do 500 mA). Veliki disk se može spojiti na USB2, firewire ili PCMCI (potrebna posebna kartica). Mora imati posebno napajanje i ne može se s njega bootati. Brzina je veæa na PCMCI nego na ostalim rješenjima. Vrlo korisno, a ja sam spojio i DVD-RW. I radi normalno. Sve u svemu, mjesta za igranje koliko ti srce zaželi.
